Tek dva dana poslije nesreće Georgij Georgijevski, prijatelj Toše Prosekog i vozač Touarega u kojem je poginuo pjevač, smogao je snage da na kratko razgovara sa svojim i Tošinim prijateljima.
- Bože, zašto sam živ? - prve su riječi koje je Georgij Georgievski, kojeg prijatelji zovu jednostavno Đole, rekao četvorici prijatelja. Zoran (28), Toni (33), Ljupčo (47) i Dejan (32) su, čim su čuli za tragediju, dojurili iz Skoplja u Novu Gradišku. Samo dan prije nesreće svi su bili na okupu, a već sljedeću večer četvorica Tošinih najboljih prijatelja unijela su lijes s njegovim tijelom u helikopter koji ga je vratio u Makedoniju.
Od utorka navečer prijatelji se smjenjuju pokraj Georgijeve bolničke postelje u novogradiškoj Općoj bolnici, jer ne žele da on ove najteže trenutke proživljava sam.
- Nitko od nas pred Đoletom još nije spomenuo Tošu. Ne znamo je li on uopće svjestan da ga više nema. Pokušali smo ga pitati o nesreći, ali odmah je presjekao razgovor i rekao: 'Ničega se ne sjećam i nikad se ne želim sjetiti’. Toše mu je bio više od brata i bojimo se da on neće ni moći ni htjeti preživjeti ovu tragediju. Prevelika je nesreća to što smo izgubili Tošu i ne želimo ostati bez još jednog prijatelja. Đoleta dobro poznamo i sigurni smo da bi si poslije ovog strašnog događaja mogao nešto napraviti - kaže Zoran., koji je s Georgijem 5 godina pratio Tošu.
- Uvijek sam sjedio upravo na onom prednjem sjedalu na kojem je Toše poginuo. Nikad si neću oprostiti što ovaj put nisam išao s njim. Ja bih i taj put sjedio na mjestu suvozača i Toše bi danas možda bio živ - priča neutješni Zoran, koji je Tošu pratio na sva njegova putovanja. Toše je, kažu prijatelji, dan prije nesreće, bio u Kruševu kod svojih roditelja. Čitavo je popodne igrao odbojku. Dogovor je bio da na put idu tek u utorak ujutro oko 6 sati.
- Trebao sam ići s njima, ali predvečer su mi javili da kreću bez mene, nakon intervjua u emisiji 'Vrteleška’. Za Zagreb su krenuli oko 11 navečer, a ujutro smo čuli vijest da su u nesreći i Toše i Đole poginuli. Nisam mogao vjerovati. Uzaludno sam ih pokušavao dobiti na mobitel. Tošin mobitel zvonio je i zvonio, ali nitko se nije javljao, a Đoletov telefon bio je isključen. Bili smo izvan sebe - priča Zoran.

DAO OTKAZ KAKO BI PRATIO TOŠEA
Đole je radio kao direktor diskokluba Proces u Skopju. Dao je otkaz kako bi mogao pratiti Tošu na putovanjima.
Bili smo nerazdvojna ekipa. Đole je vozio, a ja sam išao kao Tošin tjelesni čuvar, priča neutješni Zoran, koji je Tošu Proeskog pratio na sva njegova putovanja, osim ovog posljednjeg s kojeg se on, na žalost, više nije vratio kući.

Ispovijed Tošinog vozača: Bože, zašto sam živ? (2)
Ispovijed Tošinog vozača: Bože, zašto sam živ? (3)