Tete baja, riječi su 15-mjesečne Izabele Begić dok nam je pokazivala kažiprst lijeve ruke umotan u zavoje. Djevojčicu je 21. studenog oko 15 sati u zaseoku Posuškoga Gradeca u BiH ugrizao poskok. Poslije šest dana koje je provela u bolnici u Mostaru, uspješno se oporavlja u svom domu od ugriza opasne otrovnice.
- Kada sam začula Izabelin vrisak, u meni je proradio majčinski instinkt. Znala sam da se zbilo nešto strašno. Nije to bio običan plač, bio je to vapaj. Moje je srce drukčije zakucalo. 'Mama, mama’, zvala me Izabela pokazujući mi prst lijeve ruke. Pokraj nje sam vidjela zmiju. Uzela sam Izabelu i gledala ima li još negdje ugriza. Kada sam vidjela da nema, pritisnula sam jako prst i potrčala niz ulicu. Kroz glavu mi je prolazila misao tko najbrže u selu vozi i sjetila sam se susjede - rekla je Dijana Begić ne ispuštajući iz vida svoju djevojčicu. Liječnici su u domu zdravlja u Posušju Izabeli odmah dali injekciju, a potom je vozilom Hitne pomoći prebacili u mostarsku bolnicu. Djevojčica je u bolnicu došla usporenog pulsa i niskog tlaka.
- Nisu joj mogli naći venu. Ostala sam na hodniku, a liječnici su preuzeli brigu o njoj - priča Dijana, koja je prvu noć probdjela uz djevojčicu bojeći se kakve će biti posljedice ugriza.
- Mirno je spavala, a kad se ujutro probudila, odmah je pitala mama, seka, teta, baka i pokazivala na ruku. Nije imala ni temperature niti je povraćala. Normalno je jela i spavala cijelo vrijeme dok je bila u bolnici - kazala nam je Dijana.
Nakon što je djevojčica došla kući, izašla je iz automobila, stala pred mjesto gdje ju je ugrizla zmija te se rukama uhvatila za glavu i rekla “Mama baja”. Dijana napominje da Izabela, srećom, nema nikakvih posljedica te da je pravi borac. Zahvalna je liječnicima i sestrama u Posušju i Mostaru, za koje kaže da su bili na visini svog poziva.
- Dok je boravila u bolnici, bila je mezimica cijelog osoblja. Doktor Ivo Curić koji ju je liječio obećao je da će, ako bude živ, doći Izabeli na vjenčanje - kroz smijeh je zaključila presretna Dijana Begić.