Uvijek ista priča s tom našom košarkom... Optimizam uoči velikih natjecanja raste poput balona, da bi naglo splasnuo u prvoj minuti prve utakmice. Možda ipak na Eurobasketu u Sloveniji bude drukčije.
- Vjerojatno nam je sada rezultat potrebniji nego ikad prije - kaže izbornik Jasmin Repeša, čija je reprezentacija startala s pripremama prije tjedan dana.
- Svi mi koji živimo od košarke moramo priznati da nam je sport u krizi već dulje - to treba uzeti kao polazišnu točku, i to više klupska nego reprezentativna. Klubovi se nisu snašli u razdoblju tranzicije, nestabilni su, a čak je i opstanak nekih važnih i povijesno velikih klubova upitan. Reprezentativni pak rezultat dugo čekamo, često smo bili blizu, ali to ‘nešto’ što čekamo nikako da dođe.
Iako nam je, dakle, košarka u krizi, dva su se naša trenera velikih imena i impresivnih CV-a vratila u Hrvatsku.
- Spahijin i moj povratak u domaću klupsku košarku zaintrigirat će mnoge, ali ni on ni ja nismo ti koji možemo riješiti problem. Taj je naš povratak logičan – europsko košarkaško tržište je suženo, kriza je svuda prisutna i ne nudi se mnogo izazovnih projekata. Samo tursko i rusko tržište nije zahvaćeno krizom, ali tamo je vrlo ograničen broj klubova. U svojim ću godinama uvijek između Banvita (finalist turskog doigravanja, op. zč) i Cedevite izabrati Cedevitu, kvaliteta života i organizacija kluba sad su mi važnije od sto tisuća nečega više ili manje. Teško je sad analizirati okolnosti koje su dovele do mog angažmana u Cedeviti, jednostavno se sve poklopilo. Ozbiljno smo razgovarali i prije dvije godine, pa se posao nije realizirao, tad se okolnosti nisu bile poklopile.
Vaš dogovor je dugoročan, Cedevita je bila prisiljena promijeniti strategiju nakon loše sezone.
- Što to znači ‘loša sezona’? Rezultat je varijabla... Cedevita je imala lošu sezonu što se tiče ostvarenje sportskog rezultata, ali otvaranjem sportskog kampa na Velesajmu bila je to možda i najuspješnija sezona ikad. Da, naš je dogovor dugoročan i radit će se dugoročno. U cijeloj je Europi neizbježno promijeniti način rada. Malo je klubova koji mogu kupovati igrače, svi ostali moraju proizvoditi, stvarati bazu vlastitih igrača. Prednost Cedevite je u tome što ima titulara, infrastrukturu, proračun, a na struci je da samo radi svoj posao. Nije lako za trenera kad dođe na trening i suoči se sa stavom igrača ‘hoćemo-nećemo trenirati jer nismo dobili plaće’. Privilegija je voditi plaćene i zadovoljne igrače.