Vjerujte, korona virus mi je najneugodnije iskustvo u životu. U osam tjedana izgubio sam 20 kilograma, nisam imao snage otvoriti paštetu, napisati poruku, a kamoli ustati iz kreveta. Baš strašno, govori Karlovčanin Ivan Ivičak (71).
POGLEDAJTE VIDEO: Ljubav bake i unuke u doba izolacije
Nakon osam tjedana boravka u karlovačkoj i zagrebačkoj bolnici “Dr. Fran Mihaljević”, od čega 13 dana na respiratoru, Ivan se vratio kući, gdje su ga s balonima, osmijehom, ručkom, kolačima i obiljem pozitivne energije dočekali supruga Višnja (65), sinovi Bruno (32) i Igor (39), snaha Tatjana (40) te unuci Ivano (9) i petnaestomjesečni Franko.
Dok sjedimo u dvorištu njegove kuće u Karlovcu, Ivan nam priča kako je cijeli život sportaš, izvrsnog zdravlja te da se sve do korone ne sjeća kad je bio kod liječnika. Zahvaljujući zdravom i jakom organizmu, uspio je ozdraviti. Nije bio prvi, ali je zadnji ozdravljen od korona virusa u Karlovačkoj županiji.
- Prije ovoga kod doktora nisam bio, kako se kaže, sto godina! Svaki put kad bi me uhvatila gripa ili prehlada, skuhao bih čaj, uzimao med, mirovao koji dan i prošlo bi. No sada sam osjećao slabost, tjedan dana nisam imao apetita. Osjeti okusa bili su mi baš izrazito pojačani, sve mi je bilo preslatko ili preslano. Nakon nekoliko dana posumnjao sam da bi to mogao biti korona virus i javio sam se epidemiologu. Testirali su me i nalaz je bio pozitivan. Tad nisam imao izraženijih simptoma i odvezli su me u karlovačku bolnicu - mirno govori Ivan.
Preko noći mu se pogoršalo
Višnja i Bruno, s kojima dijeli kućanstvo, odmah su se samoizolirali, a brisovi su pokazali da su negativni. Ivanu su u bolnici napravili rendgen pluća koji je bio uredan. No gotovo preko noći stanje mu se pogoršalo, unatoč liječničkoj njezi i kontroli.
- Drugi rendgen pokazao je da su zahvaćena oba plućna krila. Gubio sam snagu, pao mi je kisik u krvi, bio sam malaksao. Pod rotirkama su me prevezli u bolnicu ‘Dr. Fran Mihaljević’ i stavili na respirator, na kojem sam bio 13 dana. Toga se uopće ne sjećam. Kad je taj respirator završio, a to nije baš neko ugodno iskustvo, sve je bilo u redu, samo da se pluća dovedu u funkciju. Na intenzivnoj sam bio mjesec dana, na ruke su mi bile prikopčane elektrode, infuzija, kisik - pripovijeda Ivan.
Psihički je, kaže, bolest vrlo dobro prihvatio. Nije pao u depresiju i nije se živcirao.
- U privatnom biznisu sam 25 godina i naučio sam da se ne treba nervirati za probleme koji su nerješivi. S jedne strane htio sam otići zdrav i beskrajno sam vjerovao struci. A s druge strane brinuo sam se za svoju obitelj, koju nisam vidio osam tjedana. Supruga i oba sina, srećom, nisu se zarazili - kaže Ivan, koji je zahvalan medicinskim timovima zagrebačke i karlovačke bolnice, koji su bili maksimalno predani poslu i trudili se oko svih pacijenata.
- Kako mi je malo po malo bilo bolje, počeo sam vježbati disanje i korake. Isprva sam se tuširao uz pomoć osoblja, a kako sam se oporavljao, to sam mogao i sam. Isprva nisam mogao ustati iz kreveta, pomaknuti se. Podigli bi me fizioterapeuti, napravio bih par koraka i vratili bi me u krevet. Kad sam prvi put pokušao hodati sam, teturao sam kao da sam pijan. Ma grozno - odmahuje rukom Ivan.
Polako vraća snagu
U bolnicu je otišao s 91 kilogramom, pao na 70, a kući se vratio sa 74 kilograma. U tri tjedna, koliko je kod kuće, dobio je kilažu, zdravu boju i povratio snagu. Rado se već zaputi na partiju tenisa, a kamo god krene, prati ga unuk Ivano.
- Može se gledati i pozitivno, vidjeti prednosti u cijeloj priči. Ja sam sad rezistentan - ne mogu se zaraziti i ne mogu nikoga zaraziti. Puno sam na svježem zraku, osjećam se snažnije. Ovo je bio samo jedan ružan period - sa smiješkom kaže Ivan.
Onako, usput, priznao je da su se o njegovu zdravlju raspitivali partneri od Ukrajine do Amerike, a u mobitelu ga je dočekalo 468 poziva i poruka. Stavio se na raspolaganje stručnom timu bolnice “Dr. Fran Mihaljević” koji će istraživati ovu bolest.