Posljednja međuvladina konferencija o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, održana krajem mjeseca lipnja, zasigurno će ostati upamćena kao povijesna. Nakon šest godina zahtjevnog posla i brojnih provedenih reformi, onih vidljivih, ali i onih manje vidljivih, na konferenciji su i formalno dovršeni hrvatski pristupni pregovori. U ovom sveobuhvatnom procesu sudjelovala je cijela hrvatska državna uprava i brojni pregovarački timovi. Usudio bih se stoga reći da je odrađen uistinu impozantan posao, što nam priznaju i naše kolege iz Europske unije. Svojim smo primjerom pokazali ostalim zemljama da je članstvo u Uniji, uz predano ispunjavanje svih obveza i reformi, realan i ostvariv cilj, te put na koji se isplati krenuti. 

No, sa zaključenjem pregovora posao nije stao, pred nama je i nastavak kontinuiranog rada na provedbi obveza koje smo preuzeli u okviru pregovora u svih 35 zatvorenih poglavlja. O tome ćemo redovito, kao i do sada, izvještavati Europsku komisiju, stoga ni najmanje nismo zabrinuti uvođenjem često spominjanog monitoringa, koji će se provoditi do dana našeg stupanja u punopravno članstvo Unije. Štoviše, u ovakvom načinu izvješćivanja tijela Europske unije već redovno sudjelujemo kroz različite formate i smatram kako će nas i ova prilika dodatno motivirati da nastavimo s reformama te potpuno spremni uđemo u Europsku uniju. Ono što je najvažnije za Hrvatsku je činjenica da nikakav nadzor neće postojati nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kao što je to slučaj primjerice s Bugarskom ili Rumunjskom.

Jedan od najvažnijih poslova koji je u ovom trenutku pred nama je također i priprema Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, na čemu se već aktivno radi. S obzirom na pozitivnu dinamiku našeg pristupnog procesa uvjeren sam da ćemo Ugovor potpisati do kraja aktualnog poljskog  predsjedanja Unijom, najvjerojatnije početkom prosinca,  čime će se omogućiti početak procesa ratifikacije u državama članicama. 

Važan korak koji nas čeka nakon potpisivanja Ugovora je svakako i provedba referenduma o pristupanju Hrvatske u Europsku uniju. Imajući u vidu brojne prednosti i koristi koje Europska unija pruža, siguran sam da će hrvatski građani na referendumu dati svoj glas za ulazak u njezino punopravno članstvo. Naime, otkako je Hrvatska započela pregovore s Europskom unijom, unatoč većim ili manjim oscilacijama, većina hrvatskih građana ipak je uvijek postojano podržavala članstvo u Uniji. Štoviše, među građanima koji bi izašli na referendum udio onih koji bi glasovali za članstvo u Uniji kontinuirano se kretao između 53% i 64%, dok se postotak onih koji su protiv članstva u Uniji najčešće kretao oko jedne trećine. 

Danas kada su pregovori napokon zaključeni i kada smo intenzivirali našu informativnu kampanju o Europskoj uniji, ta se podrška, očekivano i logično, još povećava i vjerujem da će nastaviti rasti i  u narednim mjesecima. Uostalom, to najbolje pokazuju i posljednja ispitivanja javnog mnijenja. Uvjeren sam stoga da će, kada dođe vrijeme odluke, hrvatski građani s velikom većinom prepoznati povijesnu priliku koja im se pruža da se pridruže zajednici najrazvijenijih europskih država. Time će, samo dva desetljeća nakon stečene neovisnosti, Hrvatska učvrstiti svoje temelje kao uvažena i uređena europska zemlja, otvarajući bolje perspektive razvoja za naše društvo u cjelini te zajamčiti bolju budućnost svim svojim građanima. 

Na kraju, kao posebno zanimljivo, izdvojio bih razdoblje slovenske blokade koje je bilo obilježeno dugotrajnim i ponekad mučnim pregovorima, a koji su se u pojedinim trenucima činili beznadnima. Samo u prvoj polovici 2009. godine desetak puta sam se susreo sa slovenskim ministrom Žbogarom i tadašnjim povjerenikom za proširenje EU Rehnom tražeći modalitete za obostrano prihvatljiv dogovor. Hrvatska javnost pozorno je pratila razvoj situacije, ali možda i nije bila potpuno  svjesna  svih napora i poteškoća kroz koje smo prošli. Svakako da je ključan moment u okončanju blokade i nastavku, pa tako i završetku hrvatskih pregovora, bio postignuti dogovor na sastanku predsjednice Vlade Jadranke Kosor i slovenskog predsjednika Vlade Boruta Pahora u Trakošćanu.