Jasna Antunović Turk (44) nema dlake na jeziku. Na pitanje kako je, kao žena, odlučila baviti se vinogradarstvom i vinarstvom odlučno odgovara protupitanjem: “A zašto toliko muškaraca misli da su baš oni bogom dani za proizvodnju vina?”.
Naslijedila je obiteljsku tradiciju stariju od sto godina. Sve drugo je njena ideja - od novih nasada u erdutskom vinogorju, gradnje suvremene vinarije kapaciteta 750 hektolitara u Dalju te opremanja kušaonice u tradicionalnom stilu od stare opeke i hrastovine.
- Žene ne smiju pogriješiti, a ja sam uporno inzistirala na nečemu što graniči s eksperimentom. Možda je baš u toj inventivnosti tajna brze ekspanzije mojih vina - kaže jedina vinarka krajnjeg istoka Hrvatske potkrepljujući svoju priču konkretnim pokazateljima.
- Sigurno sam jedina iz ove struke u Hrvatskoj koja je u proizvodnji graševine primijenila tehnologiju ‘sur lie’. Dugo držeći vino na kvascu, postigla sam maksimalnu ekstraktnost i sortnu osobnost graševine. Priznajem, postignutim rezultatitma iznenadila sam i sebe - pojašnjava i dodaje da je za tako napravljenu graševinu osvojila Zlatnu medalju na vinskoj smotri u Villanyju, vinskom središtu Mađarske. Na mjestu opustošenog erdutskog vinogorja jednog dana želi vidjeti preslik francuske Burgundije, njoj najmilijeg vinogradarskog područja.

ŽENSKI RAZLOZI ODABIRA SORTI
Za proizvodnju zelenog silvanca i muškata ottonela odlučila se jednostavno zbog “ženskih” razloga. U tim vinima, naime, uživaju dame zbog fina mirisa.