U prosincu 1999. godine u Houstonu su tri mjeseca prije termina rođene sestre blizanke Sienna i Sierra Bernal. Sierra je bila normalne veličine za prerano rođenu bebu, a Sienna je težila tek nešto više od pola kilograma i dužinom je taman stala na majčin dlan. I dok je Sierra rasla i napredovala, liječnici su Sienni, koja je dobila nadimak Sinny, davali vrlo male šanse za preživljavanje.

Provela je 108 dana na neonatološkom odjelu za intenzivnu skrb boreći se s upalom pluća i operacijom srca. Preživjela je, ali i ostala neusporedivo manja od sestre. Uslijedilo je šest godina odlazaka endokrinolozima, neurolozima i genetičarima. Zaključak je bio da Sinny ima iznimno rijedak genetski poremećaj koji se zove iskonski patuljasti rast. Takvih je ljudi u svijetu jedva 200.

Sinny je sad sa svojih 12 godina visoka tek nešto više od metra i teška 14 kilograma. Najvjerojatnije neće ni rasti mnogo više od ovoga. Uši su joj toliko malene da mora nositi i slušni aparatić. No jedino što je razlikuje od ostalih s istim sindromom je što ima sestru blizanku normalne visine i težine. Prema tome su jedinstvene na cijeloj kugli zemaljskoj.

Dr. Michael Bober, koji se bavi istraživanjem ovog sindroma, kaže kako jedan blizanac već u utrobi počne sporije rasti. Isto se nastavlja i nakon rođenja. Znanstvena istraživanja u području iskonskog patuljastog rasta relativno su nova.

Obitelji šale pomažu u cijeloj situaciji

Roditelji blizanki Chrissy i Joey Bernal kažu da se u obitelji često šale na račun Siennina stanja što im pomaže da lakše prebrode situaciju. I Sinny se također voli šaliti pa često kad uđe u kuću već s vrata viče: “Patuljak u kući!”. Mama Chrissy kaže da se moraju tako postaviti jer bi u protivnom svi u obitelji bili depresivni. Redovito piše blog o iskustvima svoje obitelji, a izdala je i nekoliko knjiga koje govore o istoj temi.