Ne dirajte mi večeras uspomenu u meni, nježno je zapjevao zbor za Petru Radić (18) u 15 sati u velikoj dvorani zagrebačkog krematorija.
- Seko moja, nema tih riječi kojima mogu opisati koliko mi nedostaješ. Ostaju mi maštanja o tvojoj slavonskoj svadbi, putu u Pariz, 20. rođendan za koji smo trebale jesti sladoled i plakati koliko smo stare. Jedino što me tješi je da ćeš napokon upoznati svoga tatu. Neka te čuva na nebu, rekla si da je on plamen tvoje svijeće, a sad ti budi moj plamen - napisala je prijateljica Josipa s kojom je Petra odrasla i koja joj je bila poput sestre. Buket bijelih ruža nadvio se nad lijesom prerano preminule Zagrepčanke, a više od 2000 prijatelja i poznanika uz teške jecaje i suze ju je ispratilo. Petra oca nikada nije upoznala, no živjela je s majkom i očuhom koji joj je bio poput pravog tate. Kod kuće je s obitelji ostala sestra Paula (5).
Na posljednji ispračaj došao je i Vladimir Faber.
- Ovo je strašno. Poznavao sam ju od rođenja i prijatelj sam njezinih roditelja jer smo stanovali u istoj zgradi. Nakon ovakve tragedije nema se što za reči - kaže Faber.
Petrine prijateljice pozdravile su se od nje uz stihove Olivera 'Svu lipotu svita ja stavija san tu, U ovu šaku riči u moju nevolju'
- Znamo da ne želiš da tugujemo, ali moramo se malo isplakati. Naučila si nas ljepoti dječje nevinosti. Osjećamo te i sada tu. Čuvaj nas s neba naš anđele - poručile su prijateljice.
DOMAGOJ JE UMRO NA RUKAMA DJEVOJKE MARIJE
Ostala je samo bol i neizmjerna tuga zbog mladića koji nas je zadužio prisnošću i mladošću. Vijest o nesreći proširila se poput munje. Smrt je naišla u pola bijela dana, rekao je svećenik pred 2000 okupljenih ljudi koji su u utorak u 11.30 sati na zagrebački Mirogoj došli ispratiti Domagoja Alvira (21). Majka Slavica i otac Ilija od tuge su jedva stajali ispred bijelog lijesa. Domagoj je studirao elektrotehniku, igrao nogomet i svirao u bendu. Bio je omiljen. Domagoj je umro djevojci Mariji na rukama u vlaku strave 24. srpnja.
- Bio mi je kao sin, poznajem cijelu obitelj. Ovo je strašno, velika tragedija - rekao je potreseni Miroslav Ćiro Blažević. Uz pjesmu "Ima jedna duga cesta" sestra Mirna (12), brat Miran (18) i roditelji zauvijek su se oprostili od Domagoja. Bijele ruže bacili su na lijes.
- Nema veće tuge i boli od one kad roditelji pokopaju svoje dijete - zaključio je u oproštajnom govoru obiteljski prijatelj. Osim Ćire, sućut obitelj Alvir došli su izraziti i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić te predsjednik Gradske skupštine Boris Šprem.