Došao je na vlast tako što je obećao svom narodu vratiti staru slavu i tradicijske vrijednosti. Autoritaran je i ne tolerira oporbu. Postao je lice svoje nacije i pretvorio je vodeću političku funkciju u osobnu aferu.

Da li je to ruski predsjednik Vladimir Putin ili turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan? Opis odgovara obojici jer su u mnogim stvarima slični, piše slobodnaeuropa.org

Njihovi vrlo slični profili autoritarnih vođa čine da se ovi lideri već godinama vrlo dobro razumiju. Međutim, sada bi te iste osobine mogle otežati kompromis u vezi s turskim obaranjem ruskog aviona 24. studenog

U posljednjih desetak godina, Putin i Erdogan su često hvalili jedan drugoga i pokušavali učvrstiti ekonomske veze svojih zemalja.

Još u prosincu prošle godine Putin je hvalio turskog lidera nazvavši ga "čovjekom snažnog karaktera". Samo nekoliko mjeseci ranije, u rujnu 2014., Erdogan je posjetio Moskvu da bi s Putinom otvorio jednu od najvećih džamija u Europi.

No, danas izgleda da će se ova naklonost između dvojice lidera pretvoriti u neprijateljstvo. A iste one osobine koje su ih učinile prijateljima bi mogle igrati ključnu ulogu u održavanju tog neprijateljstva.

Imperijalistička raskoš

"Ako Putin podsjeća na cara, onda Erdogan podsjeća na sultana", napisao je turski novinar Hilmi Toros 2009. godine.

Putin je uspješno na vlasti već 16, a Erdogan 12 godina. Obojica lidera, znači, imaju apsolutistički karakter koji im je omogućio da dugo ostanu na vlasti

- Obojica su nostalgični za imperijima, Putin za Sovjetskim savezom, a Erdogan za Osmanskim carstvom - kaže Gareth Jenkins, politički analitičar iz Istanbula i suradnik na projektu Silk Road Studies sa sjedištem u Washingtonu i Stockholmu.

To se najbolje može vidjeti po palačama koje su izgradili

Erdogan je, naime, prošle godine završio predsjedničku palaču u osmanskom stilu s tisuću prostorija vrijednu 615 milijuna dolara. Palača, navodno, služi da bi oslikala prosperitet zemlje i važnost Erdogana za preoblikovanje moderne Turske.

Putin pak ima raskošnu vilu na Crnom moru navodno vrijednu milijardu dolara i izgrađenu u baroknom stilu Zimske palače iz Sant Petersburga.

Još je sličnosti ove dvojice lidera. Obojica su izgradili imidž snažnih vođa, obojica su potisnula opoziciju i kritičare i uvela strogu kontrolu nad medijima.

Putin, koji je kao i Erdogan odrastao u siromaštvu, bavi se sportom i njeguje imidž macho muškarca. Mediji su objavili njegove fotografije kako pozira pored tigra i kreće u ronilačku ekspediciju. Erdogan je izgradio imidž snažnog vođe svojim javnim istupima i bespoštednošću prema neprijateljima.

Osim toga, obojica lidera se predstavljaju kao moralni stupovi društva. Erdogan je pobožan musliman i vođa na religiji zasnovane Stranke pravde i razvitka (AKP). Putin, koji je rekao da je osobno duboko religiozan, razvio je bliske odnose između Kremlja i Ruske pravoslavne crkve.

Sve navedeno ne samo da čini ovu dvojicu lidera beskompromisnim u domaćoj politici, ali i oblikuje njihov pristup međunarodnim odnosima.

- Obojica se donekle igraju međunarodne politike na način iz 19. stoljeća, sve ili ništa, ako jedan pobijedi, druga strana gubi. Mislim da se nijedan od njih neće povući jer oni su takva vrsta ljudi -  kaže Bill Park s Odsjeka za obranu i sigurnost King’s Collegea u Londonu.

Prostor za dijalog

Kada je 24. studenog Turska oborila ruski vojni avion, i Putin i Erdogan su zauzeli stav koji je u potpunosti u skladu s njihovim karakterom.

Putin je nazvao obaranje "zabijanjem noža u leđa", sugerirajući da smatra Erdoganovu odluku izdajom starog prijatelja. Nakon toga je povisio ulog i rekao da su Rusiji nož u leđa zabili " sudionici terorizma".

Erdogan je rekao da je Turska oborila avion da bi "obradila svoje granice i zaštitila braću u Siriji", misleći pritom na turkmenske pobunjeničke skupine u Siriji koje Ankara odavno podržava, a koje je Rusija bombardirala u blizini turske granice. Ti pobunjenici nisu cilj Moskve, njihov cilj je, kako kaže Kremlj, samo "Islamska država".

Obaranje ruskog aviona jedan je od najozbiljnijih incidenata između NATO-a i Moskve od završetka Hladnog rata i nemoguće je predvidjeti kojim smjerom će se kriza nastaviti nakon ovoga.

Obje države su 25. studenog signalizirale da neće započeti vojnu akciju jedna protiv druge.

- Nemamo namjeru ratovati s Turskom - rekao je  Sergej Lavrov ruski ministar vanjskih poslova

Erdogan je, također, kazao da Ankara nema namjeru povećavati napetost s Rusijom.

Međutim, s obzirom na prirodu ruskog i turskog predsjednika, malo je razloga za očekivati da će se ove dvije države vratiti nekadašnjim prijateljskim odnosima, unatoč njihovim ekonomskim vezama.

- Nadam se da sukob neće eskalirati, ali smatram da ćemo sada svjedočiti Hladnom ratu između Turske i Rusije. Putin ovo neće oprostiti, a Rusija ima mnogo sredstava na raspolaganju da učini stvari vrlo teškim za Tursku - kaže Jenkins.

Turska je glavno tržište za izvoz ruskog plina putem cjevovoda koji ide ispod Crnog mora, a posjetitelji iz Rusije čine znatan udio u turskom turizmu. Turska se istovremeno bori s tursko-kurdskim separatističkim skupinama, tzv. Kurdistanskom radničkom strankom (PKK) na svom jugoistoku, što Moskvi  nudi dodatnu potencijalnu točku za stvaranje pritiska.

S druge strane, Turska ima vrlo malo utjecaja u Rusiji. Turska ima najveću važnost za Rusiju kao tranzitna država u planovima Moskve da jednog dana izgradi plinovod prema Južnoj Europi.

Međutim, taj projekt nazvan "Turski tok" prošle godine blokirala je Europska unija zbog optužbi da ruska kompanija Gazprom na taj način pokušava zavesti monopol na europskom tržištu.