Njezina je biografija jednako bizarna kao i njezine teorije.
Pornografija koja prži mozak i homoseksualci koji prijete američkoj djeci nezaobilazni su dio svijeta Judith Reisman. Ona je rado viđena gošća i u američkim udrugama koje se zalažu za seksualni odgoj koji će promovirati isključivo suzdržavanje od spolnih odnosa. No, kako to da se je ova živahna starica uopće upustila u križarski rat protiv homoseksualaca, pornografije i kondoma?
Premda je u Zagrebu izjavila da joj je čitava obitelj pobijena u Holokaustu, Judith Reisman i sama u biografiji piše da je rođena u Newarku, u američkoj državi New Jersey, kao druga generacija židovske obitelji. Svoje djetinjstvo opisuje idiličnim - majka joj je bila kazališna glumica, a otac folk-pjevač. Judith je od njega naslijedila dar za glazbu i provela godine pišući dječje pjesme. No, 1966. velika ju je tragedija zauvijek promijenila. Njezinu desetogodišnju kćer seksualno je zlostavljao trinaestogodišnjak, obiteljski prijatelj.
- Znao je kako će joj se to svidjeti, rekao je, jer je to naučio u očevim časopisima - piše Reisman u svom autobiografskom eseju “Osobna odiseja do istine”. Nakon strašnog događaja, njezina je kći pala u duboku depresiju, a petnaest godina kasnije umrla od moždanog udara. Očajna majka i tu je smrt pripisala posljedicama napada, no do tada je već pronašla krivca. A to nije bio samo mladi nasilnik koji je, prema Reisman, nakon zločina pobjegao iz države, nego i seksolog Alfred Kinsey:
- Prijateljica mi je rekla da su djeca seksualna bića već od rođenja. Tada to nisam znala, no već kao mlada majka ušla sam u Kinseyev svijet - piše Reisman.
Prije no što je pokušala izgraditi karijeru znanstvenice, Judith Reisman radila je kao skladateljica i producentica video-spotova dječjih pjesama u brojnim lokalnim televizijskim emisijama. Njezin je rad 1973. zapazio producent dječje igrano-lutkarske serije “Captain Kangoroo” (Kapetan Klokan), najdugovječnije dječje serije koja se na američkim malim ekranima vrtila punih 30 godina. Judith je uzela gitaru, pa na televiziji uz lutku pjevala angažirane dječje pjesmice.
- Morala sam ubrzati tempo kako bih se natjecala sa sve bržim i nasilnijim crtićima koji su se vrtjeli na drugim programima. Shvatila sam da ne mogu tako pisati za djecu - sjeća se Reisman.
Zaradu od serije uložila je u svoje obrazovanje - kaže da je fakultetu Case Western Reserve u Clevelandu studirala utjecaj masovnih medija na dječje umove. Do diplome je bila uvjerena da bi slike Winnie Pooha, Mickeya Mousea i drugih umiljatih likova koje se pojavljuju “u Playboyu i Penthouseu izazvati seksualne napade na djecu”.