Robert Marshall Cowell rodio se na današnji dan 1918. godine kao sin uglednog engleskog vojnog kirurga. Od malih nogu počinje pokazivati interes za automobilizam i zrakoplovstvo i pokazuje iznimne mehaničarske sposobnosti. Krajem 30-ih godina počinje voziti utrke. Bavio se i izradom automobilskih motora, naprosto je obožavao brzinu.

Studirao je strojarstvo i na fakultetu upoznao svoju suprugu Dijanu Carpenter koja je također voljela utrke. Do 1939. već je vlasnik tri automobila i aktivno sudjeluje u svim natjecanjima.

Borio se u ratu i bio u logoru

Početkom Drugog svjetskog rata mobiliziran je u RAF (britansko ratno zrakoplovstvo) i postaje vojni pilot. Kreće u rat, a kod kuće ostavlja mladu suprugu i dvije malene kćerkice. Nakon što je oboren potkraj 1944. godine do kraja rata biva zarobljen u njemačkom logoru u kojem je smršavio 23 kilograma i bio prisiljen jesti sirove mačke kako ne bi umro od gladi.

Nakon rata, 1946. godine osniva svoju ekipu za utrke i najtječe se širom Europe. Dvije godine kasnije on i supruga se razilaze. Iako se vratio utrkama, svojoj velikoj ljubavi, Cowell pati od strašne depresije i stalno mu se vraćaju sjećanja na obaranje aviona.

Foto: Profimedia

Traži pomoć psihoanalitičara i spoznaje žensku stranu svoje osobnosti. Žudi za tim da se odijeva kao žena i da se šminka. Robert se sve više počinje osjećati kao Roberta. Počinje uzimate velike doze estrogena. Do 1951. Roberta je već bila napadana zblajhana plavuša.

I kao žena pobjeđuje na utrkama

Dr. Harold Gillies, poznat kao otac plastične kirurgije, operativno joj je u svibnju 1951. godine izradio vaginu te napravio da joj lice bude ženstvenije. Vaginoplastika je tada bilo potpuno novi postupak koje je Gilles obavljao samo eksperimentalno na truplima.

Foto: Profimedia
Nakon određenog razdoblja nemogućnosti nastupanja zbog promjene identiteta Robertu odnosno Roberti  dozvoljava se da ponovo vozi utrke.

Kao žena ostvaruje i svoj najveći uspjeh, pobjedu na najstarijoj još postojećoj svjetskoj brdskoj utrci Shelsley Walsh 1957. godine. Nakon toga, britansku trkaću scenu ne napušta nego aktivno u njoj sudjeluje još desetljećima. 

Roberta umire 2011. u Londonu u 93. godini. Kako se već godinama ranije povukla iz javnog života vijest o njezinoj smrti objavljena je tek s dvije godine zakašnjenja.