"Svi oni pojedinci koji su iskoristili pravo cijepljenja na štetu drugih morat će se suočiti s moralnom odgovornošću pred hrvatskom javnošću", poručio je ministar zdravstva Vili Beroš, komentirajući slučajeve Damira Borasa, Luke Burilovića, Stipe Gabrića Jamba i mnogih drugih koji su se preko privatnih veza i mimo registra uspjeli domoći cjepiva.

Objava zvuči ozbiljno i važno. Pomalo i pompozno. Svakako grandiozno.

Ali čak i komično. I gadljivo. A možda i uvredljivo.

Jer, kako treba shvatiti tu "moralnu odgovornost" kad se jedan HDZ-ov ministar na nju poziva? I kako doživjeti tu "hrvatsku javnost" kad ju zaziva član HDZ-ove vlade koja često tu javnost zanemaruje, ignorira, podcjenjuje, pa i vrijeđa?

Beroševa objava ne zvuči samo patetično, već i licemjerno.

Bježe od morala

Moralna odgovornost ono je od čega HDZ postojano desetljećima bježi: uporno degradira moralne vrijednosti i uporno izbjegava odgovornost. Moralna odgovornost postao je prazni označitelj kojeg se vladajući hvataju upravo onda kad žele izbjeći bilo kakve konkretne sankcije.

I hrvatska javnost nešto je što HDZ godinama zaobilazi. 

Sud hrvatske javnosti u ovoj zemlji dolazi tek nakon HDZ-ova suda, koji u pravilu odnose prevagu čak i pred kaznenim sudovima. Onaj tko je preživio HDZ-ov sud ne strahuje ni od Božjeg suda.

Hrvatska javnost nije, dakle, nešto čega se HDZ-ova ekipa, ali i ne samo ona, previše plaši. 

Nemoral na bacanje

Hrvatska javnost, ona koju Beroš sada zaziva, godinama osuđuje korupciju i kriminal, nepotizam i klijentelizam, osuđuje pljačku državnog proračuna, osuđuje kršenje zakona ili pisanje nemoralnih zakona, osuđuje uhljebe i lokalne šerife, osuđuje povlaštene i pomilovane, osuđuje ratne zločine, seksualno nasilje i govor mržnje, osuđuje primitivizam i nasilništvo, afere i skandale...

Pa svega toga i dalje ima na bacanje. U vladajućim krugovima, u HDZ-u, Vladi i parlamentu, institucijama, uhljebničkim ustanovama, na lokalnim razinama. 

Kad hrvatska javnost pobjeđuje? Kad HDZ-u, odnosno njegovu šefu, tako odgovara. Kad netko postane uteg za stranku i premijera. Kad politici dogori do noktiju. Kad se stvori kritična masa.

U ovoj državi, dakle, "moralna odgovornost pred hrvatskom javnošću" ne vrijedi apsolutno ništa. Još manje kad se HDZ na nju poziva.

Lažnni moral

Vili Beroš nije trebao to posebno istaknuti, to bi se u normalnoj državi trebalo podrazumijevati. Ali naglašavanjem upravo te "moralne odgovornosti" kao da je želio naglasiti kako nikakvih drugih sankcija neće biti, te neka ljudi slobodno nastave raditi po svome.

Ima i druga strana priče. Uzimanje cjepiva preko reda "krajnje moralno upitnim" proglasio je ovih dana i Branko Bačić (HDZ), koji je svojedobno kao glavni tajnik stranke u sefu čuvao par milijunu kuna crnih stranačkih fondova. Što on zna o moralno upitnim djelima?

A kad smo kod moralne odgovornosti, HDZ je u Ustavni sud imenovao bivšeg ministra koji se svojedobno potpisivao lažnim imenom.

Kako onda zvuči kad se HDZ poziva na moral?

Moralna misa

Bilo je osuda hrvatske javnosti u slučaju Alemke Markotić i njezina držanja mise pred stotinama vjernika ispred Katedrale, pa je Beroš izjavio kako o tome ništa ne zna. Nije se usudio spomenuti moralnu odgovornost. 

Komično je, dakle, pa i uvredljivo, kad se HDZ pompozno poziva na "moralnu odgovornost pred hrvatskom javnošću", kao kategorijom koju upravo ta stranka derogira i izbjegava. 

A još je teže očekivati da će one koji su ugrabili cjepiva preko reda - i one koji su dograbili imovinu, kuće, poslove, pozicije, mirovine - takva osuda posebno zaboljeti. Sigurno manje od uboda injekcije.