Milan Bandić radio je za Zagreb svaki dan, napisao je premijer Andrej Plenković u knjigu žalosti prošlog proljeća povodom smrti gradonačelnika Zagreba.
Ovog tjedna objavljeni transkripti prikupljeni tajnim praćenjem Bandića i suradnika u sklopu akcije Uskoka i policije otkrivaju kako je Bandić radio svaki dan - za sebe i svoje a ne za Zagreb. 
“Nema džabe ni u stare babe”, zaključio je zagrebački gradonačelnik tražeći od poduzetnika Milana Lončarića “sto komada po 500 eura” za sređivanje dozvola za projekt Vrtovi svjetla. Drugom prilikom Bandić je snimljen kako svom vozaču govori: “Što smo ćapili, ćapnuli smo”.
Tako je Bandić radio “za Zagreb”. 
Nije to bila nikakva novost za sve one koji su dvadeset godina pratili rad Milana Bandića. Možda je to bila novost za Uskok, koji je pobjedonosno otkrio da je “Bandić primao mito”. A mogla bi biti i velika novost za Andreja Plenkovića, premijera i predsjednika HDZ-a, koji je s tim Bandićem pet godina bio u koaliciji.
S Bandićem koji je u dva navrata već bio pritvoren, protiv kojega su bile podignute dvije optužnice i čiji su marifetluci gotovo svakodnevno punili novinske stupce. I nakon toga Plenković je zaključio da je “Bandić radio za Zagreb”, ali i da će Bandić “ostati zapamćen po svojim nastojanjima da čini dobro za Zagrepčanke i Zagrepčane, ali i druge hrvatske krajeve”.
Sad se (opet!) vidi kako je i za koga radio Bandić. Neiscrpno. 
No ništa od toga sad više nije bitno. Bandić više nije među živima, još važnije, nije više u koaliciji s HDZ-om, pa se javnost može zabavljati njegovim transkriptima. Njegovim friškim transkriptima. 
Ono što bi sad moglo biti bitno jest podsjetiti s kime je sve Andrej Plenković, taj umjereni, pošteni, ispravni, “suhim zlatom plaćeni” predsjednik HDZ-a, dosad bio u koaliciji ili uz čiju se pomoć održavao na vlasti. Ili Bandićevim rječnikom, koga je sve “ćapio dok je mogao”.