Kaže Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora, na jutrošnjoj komemoraciji u Vukovaru: "Prošlo je jako puno godina, trebamo se okrenuti prema naprijed, razmišljati o budućnosti i novim naraštajima".

Pa je onda HDZ, nakon što je "prošlo jako puno godina", proglasio Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje državnim blagdanom i neradnim danom. Tek toliko da pokaže kako se "okrenuo prema naprijed".

I kazao je Branko Borković, zadnji zapovjednik obrane Vukovara, dan uoči komemoracije u Vukovaru: "Kolona sjećanja ne može biti politička pozornica, ničija i nikome".

Pa je Kolona sjećanja ispala politička pozornica samo za premijera Andreja Plenkovića koji je autoritativno stupao na njezinu čelu, dok je predsjednik Zoran Milanović, poput čelnika drugih političkih stranaka, mimo kolone položio vijenac i odao počast žrtvama Vukovara na Ovčari.

Kolona sjećanja pripala je, dakle, samo Plenkoviću i njegovim HDZ-ovcima.

Pozornica bez Penave

Kolona s HOS-ovcima i transparentom Za dom spremni, kolona sa brojnim sudionicima bez maski, kolona bez distance... I bez Ivana Penave.

Premijer je bio glavni lik vukovarske komemoracije, kao što se to i očekivalo. Glavni lik na Vodotornju, glavni lik u Koloni, glavni lik na Ovčari.

Unatoč Borkovićevim porukama, Plenković je osigurao da Kolona sjećanja i ove godine bude politička pozornica, unatoč protivljenjima i kritikama zbog prkošenja epidemiološkim mjerama upravo na dan kad Hrvatska bilježi rekordni broj zaraženih. 

Kolona je bila rezervirana za njega, jer je predsjednik države imao svoj protokol. Vukovar je tako, po tko zna koji puta, postao poligon za političke obračune. Nekad s dvije kolone, sada s dva protokola.

Osvajanje Vukovara

No premijeru je bilo izuzetno bitno da upravo danas u Vukovaru bude glavna zvijezda. U gradu u kojem je izgubio vlast i u kojem će se ovoga proljeća ponovno boriti da ga osvoji. 

Bilo mu je važno da upravo njegova Vlada proglasi Dan sjećanja na Vukovar neradnim danom, i to s zadrškom od tri desetljeća, kao i da se Kolona sjećanja pod svaku cijenu održi, s obzirom da je on najranjiviji pred stranačkom i političkom desnicom, ali i najosjetljiviji pred braniteljskom (glasačkom) populacijom.

Vijenci nisu dovoljni

Plenković nije mogao, a ni želio, odustati od Kolone sjećanja, kao što nije odolio da na toj pozornici postane glavni lik. Državnik, pomiritelj, lider.

Kako god se ta pozornica koristila u prošlosti - kao predizborni poligon, kao udar na vlast, kao stranački sukob, kao povod za međunacionalna huškanja, pa onda i mirenja - ona je politički postala obilježena i sada s Plenkovićem na čelu. 

Ne bi šefu HDZ-a bilo dovoljno da je samo položio vijence na Ovčari.

Morao je prisvojiti čitavu komemoraciju.

Ništa manje od toga nije se ni moglo očekivati. Nažalost, unatoč pompoznim porukama Gordana Jandrokovića, Vukovar nikako da se "okrene prema naprijed".