Amerikanka Bonnie McEneaney prisjeća se kako je njezin suprug Eamon (46) nekoliko dana prije napada 11. rujna 2001. razgovarao s bratom što treba učiniti ako teroristi napadnu trgovački centar. Treba li odvesti ljude na krov ili ih spustiti stepenicama. Osjećao je kako neće još dugo živjeti.
- Moraš biti stroža prema djeci nakon što ja odem jer će ti inače biti teško - rekao joj je jednu večer dok je kuhala. Jutro prije nego što je poginuo pod tušem ga je ulovila vrtoglavica. Iako je imao taj problem godinama, nije ga mučio više od devet mjeseci. Znala je da ga nema i prije nego što joj je zazvonio telefon. Ona i 200 drugih ljudi, koji su ostali bez voljenih u terorističkom napadu 11. rujna ispričali su svoje priče i objavili ih u knjizi 'Messages: Signs, Visits, and Premonitions from Loved Ones Lost on 9/11' (Poruke: Znakovi, posjeti i predosjećanja voljenih koje smo izgubili 11. rujna)

DJEVOJČICA (4) KOMUNICIRA S OCEM KOJI JE POGINUO
Amerikanka Lisa O'Brien ušla je u sobu i vidjela kćer Jacie (4) kako razgovara s nekim, a bila je sama u sobi.
- Rekla mi je da razgovara s tatom. Da joj priča viceve - rekla je Lisa. Jacie je, također, izrecitirala imena tatinih kolega s posla koji su poginuli u napadu. Nije ih poznavala, a kasnije ih je prepoznala na fotografijama.
- Bila sam ljubomorma na nju jer ga je mogla vidjeti, a ja ne - dodala je majka.

OŽENILI SE GODINU DANA PRIJE: UKLETI SMO!
Monica i Michael Iken vjenčali su se 11. rujna 2000., godinu dana prije napada. Za vrijeme vjenčanja u crkvi avion je preletio toliko nisko da su morali sačekati da prođe kako bi izgovorili 'Uzimam'. Michael se okrenuo prema Monici i rekao 'Ukleti smo!. Poginuo je u napadu godinu dana kasnije. Monica je kasnije na jednoj fotografiji s vjenčanja vidjela crnu mrlju preko njegovog tijela. Jedno jutro, poslije napada, probudila se i vidjela Michaela kako stoji kraj nje.
- Sjajio je. Rekao mi je da je uz mene. Nisam sanjala. Doslovno je bio kraj mene - rekla je Monica.

ODVELA KĆER U SMRT JER JOJ PRIPADA
Supruga Davida McCourta, Ruth, putovala je kobnog dana. Kao da je znala da se nešto loše sprema, pisala je poruke svojim bližnjima kao da se oprašta od njih. Njihova kćer Juliana (4) trebala je ostati s Davidom, ali se Ruth zadnji čas predomislila.
- Juliana pripada meni. Vodim je sa sobom - rekla je Davidu.

PSIHIJATRICA NE MOŽE OBJASNITI
Oni su samo dio primjera obitelji koji tvrde da komuniciraju s poginulima u terorističkom napadu koji je stvorio nacionalni strah.
- Ljudi vjeruju kako osjećaju što će se dogoditi. Ono što ne znamo je koliko se često ispune, a koliko ne. Događa se ljudima koji izgube nekoga bližnjega  - rekla je psihijatrica Katherine Shear. Priznaje da postoje situacije koje se ne mogu objasniti.
- Poruke koje su primili, umirile su ih, a to je bitno. Ne radi se o smrti već o nadi i ljubavi koja se nastavlja čak i nakon smrti - dodala je.