Gledao sam iz daljine sa svoje vojne osmatračnice kako mi ruše kuću, bacaju posude s mojim kaktusima, trpaju u kombi i voze prema Banjoj Luci ili u Srbiju. To nikad neću zaboraviti.
Prisjetio se bolnog trenutka iz rata Hrvoje Bešlić (52) iz Petrinje, koji je danas najveći proizvođač i kolekcionar kaktusa u Hrvatskoj. Staklenik su mu dvaput rušili pa je kretao ispočetka.
- U svakom trenutku imam oko 50.000 kaktusa za prodaju te oko 600 u privatnoj kolekciji. Imam ih iz cijelog svijeta, a posao je dovoljno dobar da razmišljam o proširenju staklenika – objašnjava Hrvoje.
Njegova se obitelj uzgojem kaktusa bavi više od 60 godina. Sve je počelo s bakom Emilijom, koja je u Petrinji tijekom Drugog svjetskog rata nabavila maleni kaktus.
- Nabavljala je jedan po jedan, a i moj tata Josip zaljubio se u njih. Počeo ih je sakupljati i ‘60-ih je imao najveću zbirku kaktusa u Jugoslaviji. Bio je član austrijskog udruženja kaktusara pa su mu drugi slali sjeme i kaktuse iz cijelog svijeta. Počeli smo izlagati na zagrebačkom sajmu cvijeća i polako je hobi je postao strast – kaže Hrvoje, koji je prve korake napravio u tatinu stakleniku i kao srednjoškolac se počeo ozbiljnije zanimati za bodljikavce. Kad je počeo rat, iz Petrinje su morali u Sisak, a njegov tata odande je poslao pisma kolekcionarima iz svijeta da mu pošalju nova sjemena. Prijatelj iz Siska ustupio je staklenik i njihova obitelj ponovno je krenula s uzgojem.
- Iste jeseni na taj je staklenik pala granata i razorila ga. Otac je odustao, no ja nisam želio stati. Nazvao sam prijatelje u Nizozemsku i rekao što se događa te objasnio da želim početi ispočetka – nastavlja Hrvoje. Obitelj je 1993. kupila veliko prazno zemljište u Žažini, gdje su sagradili prvi staklenik i nastavili saditi sjemenke kaktusa.
- Poslije rata odlučio sam osnovati tvrtku. Srušio sam tatin staklenik od 100 četvornih metara i sagradio ovaj, koji ima 800 kvadrata. Stvorio sam brend – pohvalio se Hrvoje.
U međuvremenu je upoznao suprugu Katarinu (40) te dobio troje djece. Kaktusi su ih othranili i omogućili im dostojanstven život. Obnovili su i kuću u Petrinji, gdje su nastavili živjeti, a staklenik u Žažini postao je simbol kaktusarstva u Hrvatskoj. Iako mu je to ljubav, trnovit je to posao, pa mu često ostane bodlja u ruci.
- Izvadim je zubima, a onda se trn zabije u usta. Tad me spašava supruga - smije se Hrvoje, u čiji staklenik redovito dolaze studenti Poljoprivrednog fakulteta kako bi učili o kaktusima, a surađuje i s Botaničkim vrtom jer ima veću kolekciju od njih. Pojedini kolekcionarski primjerci koje ima vrijede više tisuća eura, no on ih ne bi dao nizašto.