To je to što me zanima!

Kućni trio svira harfu: Mama Diana prenijela strast na kćeri

'Moje kćeri žive s harfom od rođenja, a s Veronikom sam svirala solističke koncerte u orkestru sve do osmog mjeseca trudnoće. Pokušala sam ih preusmjeriti, no nisu odustale', kaže ponosna mama Diana
Vidi originalni članak

Ljubav prema glazbi nosim od kuće jer je glazba uvijek bila prisutna u užoj i široj obitelji. I po maminoj i po tatinoj strani svi imaju dobar sluh, a amaterski su se svirali gitara i klarinet, pjevalo u zboru...

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Za nonina oca i brata mogu reći da su bili poluprofesionalci u domeni narodne glazbe otoka Krka. Svirali su i izrađivali sopile (narodni instrument Hrvatskog primorja). Prvi profesionalni glazbenik u obitelji je starija sestra Tea, violinistica, zamjenica koncertnog majstora Orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, priča nam Diana Grubišić Ćiković, multitalentirana profesorica harfe na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, koja profesionalno svira klavir i harfu.

Počela je sa sedam godina upisavši se na klavir u Rijeci, dok je harfu upisala nekoliko godina kasnije u Ljubljani jer u Rijeci nije bilo škole za taj instrument. Školovanje je trajalo do 23. godine, nakon čega se usavršavala u inozemstvu.

Danas profesorica, u bogatoj karijeri više od 20 godina bila je solo harfistica Orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca, a kao gostujuća harfistica surađivala je s gotovo svim orkestrima u Hrvatskoj i Sloveniji.

- Sjećam se uzbuđenja, ushićenja i radosti kad sam kao maturantica dobila svoju prvu harfu koju su mi kupili roditelji. Često sam prije spavanja palila svjetlo u sobi i dugo zadivljeno gledala u nju ne vjerujući da je taj predivni instrument sad moj te da ga mogu svirati kad god i koliko god želim - prisjeća se Diana.

'Moje kćeri žive s harfom od rođenja'

Da jabuka ne pada daleko od stabla svjedoče Dianine kćeri, srednjoškolka Marta (16) i studentica treće godine harfe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Veronika (20), koje su također strasne glazbenice i nastupaju s mamom kao trio.

- Moje kćeri žive s harfom od rođenja, a rekla bih i prije (s Veronikom sam svirala solističke koncerte te u orkestru sve do 8. mjeseca trudnoće). Kad su bile male, igrale su se kraj mene dok sam vježbala, a često sam ih uzimala u krilo i pokazivala im kako se svira.

U to vrijeme, osim velike koncertne harfe, imala sam kod kuće i manju, tzv. keltsku harfu i ona je bila njihova ‘igračka’ na kojoj su kroz igru započele svoje bavljenje harfom. Isprva sam ih učila jednostavne melodije.

'Pokušala sam ih preusmjeriti'

Spontano je došlo do ozbiljnijeg muziciranja i želje da se upišu u glazbenu školu, a ja sam im prvo, kroz ležeran pristup i zajedničko muziciranje, a kasnije ozbiljni rad, postavila tehničku osnovu. Nisam očekivala od njih da krenu mojim putem, dapače, u čestim razgovorima pokušala sam ih preusmjeriti, no kažu članovi obitelji i prijatelji da je moje oduševljenje harfom preočito, intenzivno, na neki način zarazno i da drugačije nije moglo biti - kaže nasmiješena i ponosna mama Diana koja je nastupala i u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Belgiji, Rusiji, SAD-u, Australiji, Južnoj Americi...

Pa ipak, jedan od koncerata ostao joj je u posebnom sjećanju. Bio je to onaj 10. svibnja 2013. godine u Brazilu, na njezin rođendan, kad je organizator izašao na scenu i nešto izgovorio publici na Diani nerazumljivom portugalskom jeziku. Kad je izašla na scenu, čitava dvorana od 600 ljudi zapjevala je: “Happy birthday to You”.

- Kakva divna, neposredna i neformalna publika! Sjela sam za harfu, otpratila pjesmu zvucima i nakon burnog pljeska započeo je koncert - oduševljeno se prisjeća glazbenica Diana.

Rado se sjeća i prvog nastupa s kćerima u Maloj dvorani KD-a Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

- Sjećam se da nimalo nisam strepila za njih, sve je bilo tako spontano, kao kad sviramo kod kuće, i neizmjerno sam uživala vidjevši koliko one uživaju u tome i koliko su sigurne u to što rade - kaže mama Diana, koja je kćerima neslužbena mentorica od početaka, a posljednje tri godine i Veronikin službeni profesor glavnog predmeta (harfa) studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (iako je ne ocjenjuje na ispitima).

Prvo mama, tek onda mentorica

- Imati kod kuće majku harfisticu iznimna je sreća i pomoć koju mi, nažalost, uzimamo zdravo za gotovo jer je za nas to nešto potpuno normalno. Kao što roditelji djecu uče hodati i čitati, tako smo i nas dvije učile svirati, jer smo od malih nogu pokazivale želju i interes. Unatoč tome što nam ona prenosi neizmjerno znanje i što u bilo koje doba dana možemo imati usavršavanje, ona je za nas uvijek prvenstveno mama, a tek onda mentorica. To vam je kao kad majka ima sina svećenika. On je za nju uvijek sin, a ne velečasni - šali se Veronika.

Da je imati mamu harfisticu velika prednost slaže se i mlađa kći Marta.

- U razvoju mojeg učenja harfe to mi je dalo dobre temelje tehnike i bazu za daljnji napredak. Mama mi je uvijek na raspolaganju i spremna pomoći kod kuće pa tako ne ovisim samo o profesorici u glazbenoj školi. Užitak mi je svirati u našem ‘kućnom triju’ te uživam na svim našim probama i nastupima - ispričala nam je simpatična Marta.

Idi na 24sata

Komentari 2

  • Papatest 19.08.2018.

    Sudeći po izgledu sviraju zubima

Komentiraj...
Vidi sve komentare