U sklopu roditeljskog istraživanja: “ Koje bi igračke mogle biti dobre za mog sina” prije godinu i pol nabavio sam svom Bartolu Lego kocke. Naravno, bio je premali pa se igrao tata, rekao nam je Želimir Periš (34), računalni inženjer programer i nagrađivani suradnik književnih časopisa. Legiće zida nekoliko sati dnevno čim ostatak obitelji zaspe, a nada se da će mu trogodišnji sin, kako raste, sve više pomagati.

- Nisam ih kao dijete nikad imao pa sam se zaigrao. Zagolicalo mi je maštu jer volim umjetnost bilo koje vrste i shvatio sam da je lakše izraditi nešto u lego kockama nego to izvesti u glini ili naslikati. Amaterski pišem priče pa sam svoj “strip” ispričao lego kockicama. Bojao sam se kako će ljudi to prihvatiti jer su legići ipak dječja igračka, ali izgleda da su svi ipak pronašli dijete u sebi- tvri Periš. Na internestkoj adresi http://storyatures.com/KopnenaVrata svakodnevno raste lego-strip o zadarskim Kopnenim vratima. Do sad je ispričano šest poglavlja, utemeljenih na povijesnim činjenicama i prepričanih kroz živote tadašnjih Zadrana. Jednog dana autor se nada otisnuti priču na papir kako bi postala zanimljiv suvenir ili možda školska literatura. Jedini zadarski “Lego čudak” napravio je i poznate zadarske građevine od Lego kocaka, te ih je fotografkinja Marta Dušević fotografirala ‘na mjestu’ pravih kamenih zdanja.

Idući im je korak izraditi zadarske građevine koje više ne postoje i slikati ih na mjestu gdje su nekoć stajale. U svakom slučaju trebaće mu puno, puno kockica.

- Već sada zauzimaju najveći dio dječje sobe. Ali lego kockice nisu kao druge igračke jer se s njima generacije mogu igrati budući da je, eto, plastika vječna - rekao nam je Želimir Periš.

"Bolje da žena ne zna koliko sam potrošio"

Ne znam koliko lego kocikca imam jer se bojim ženine rekacije ako ih izvažem, prebrojim ili izračunam koliko sam novaca do sada na njih potrošio, rekao nam je Periš, zadarski “Lego čudak”.