Sreća da bi bila sreća tj. sretna je dugoročno i trajnije od euforije. Drago mi je jer HR ide dalje, al osobno kao građanka nemam ni dobiti ni gubitka na kojem god mjestu reprezentacija postigne uspjeh. Začkoljica euforije je Luka na sudu koji se sjeća ili ne, dobro da nije zaboravio trčat za loptom.

Nažalost ima i onih koji mrze sve hrvatsko... pa tako danas na nekim "južnim portalima" čitam o sudskom procesu u koji je uključen Luka Modrić. Čak su tu priču prodali i skandinavskim medijima koji svoje komplekse poraza liječe takvim pričama. Susjedi nam isto nisu, u najmanju ruku, oduševljeni. Niti da čestitaju na pobjedi. već pišu o nezasluženom prolazu, "srbinu Subašiću" i sl. No, takvi jalni susjedi su nam manje bitni... Puno veći problem su oni koji žive u Hrvatskoj, a mrze ju iz dna duše i srca. U inat svima, a za svu poštenu hrvatsku sirotinju i radnike - POBJEDA Hrvatske! Vatreni, učinili ste me jučer depresivnim, živčanim, tužnim, razočaranim... ali na kraju ipak ponosnim i sretnim! Opustite se i igrajte nogomet, ovo sada je već odličan uspjeh, posebno kad vidim zavidne komentare i članke. Sve više od ovog što naprave biti će šlag na i ovako ukusnu torticu!

Da, euforija je velika, sreća nas je pomazila, idemo dalje. Da je barem više ovakvih sretnih trenutaka, Hrvatska je disala opet kao jedno, a to se stvarno rijetko događa. Koliko malo nam treba da budemo sretni? Bar na trenutke smo zaboravili na besparicu, mirovinske reforme, odlazak mladih, političare i njihova prepucavanja, nenarodnu vlast. Hvala momcima što su nam priuštili trenutke sreće. Idemo dalje, u finale.