Luka Markušić (16) iz Zagreba ima tešku psihomotornu retaraciju. Nepokretan je i ne govori, a uz sve to nedavno mu je dijagnosticiran i dijabetes tipa 1.
On je samo jedan od tisuće oboljelih u Hrvatskoj kojima je u liječenju i kontroli šećerne bolesti prijeko potreban CGMS sustav za kontinuirano mjerenje glukoze kojeg, nažalost, nema na listi HZZO-a, odnosno oboljelima ga ne pokriva zdravstveno osiguranje.
Riječ je o senzoru koji se zalijepi na ruku, a oboljeli potom uz pomoć malog uređaja veličine mobitela može u svakom trenutku očitati razinu glukoze u krvi bez igle i trakica. To bi za Luku bio spas. On zbog zdravstvenog stanja u kojem se nalazi mami Bojani ne može reći niti pokazati je li mu loše, pa ga ona mora bosti po nekoliko puta dnevno da bi mu provjerila razinu šećera u krvi.
Od tih pikanja on dobije epileptične napadaje i prestane disati. CGMS sustav do sada nije bio na listi HZZO-a, a oboljeli sa strepnjom čekaju odluku HZZO-a hoće li ga uvrstiti na listu ili ne, kao i hoće li ga dobiti svi oboljeli ili samo dio pacijenata. Oni koji su mogli nabavljali su ga u inozemstvu.
Jedan uređaj i jedan senzor košta 160 eura, a potom se svaka dva tjedna mora kupiti novi senzor, za što svaki put treba dodatnih 60 eura. HZZO sustav nije do sada uvrstio na listu jer općenita procedura nalaže da netko od proizvođača mora HZZO-u predati zahtjev za uvrštenje na listu, bilo da je riječ o pomagalu ili lijeku.
Sve do kolovoza ove godine to nije učinio niti jedan proizvođač, no u posljednjih mjesec dana zahtjeve su HZZO-u predale dvije tvrtke. Jedna tvrtka proizvodi sustave samo za one pacijente koji imaju inzulinske pumpe, a njih je u Hrvatskoj svega 300. Svi ostali, koji su na inzulinu, strahuju da HZZO ne odobri sustav tek ovom malom dijelu pacijenata, a ostale naprosto preskoči. Druga tvrtka prozvodi jeftinije sustave i moglo bi ih dobiti daleko više pacijenata.
- U Hrvatskoj je na inzulinu skoro 40.000 ljudi. U drugim zemljama je praksa da pravo na CGMS, kroz godine bolesti i u određenim postocima, imaju pacijenti na inzulinu, a oni na tabletama i dijetama ne - tumači Davor Skeledžija, urednik portala nainzulinu.com, dodajući da bi bilo dobro da takva praksa zaživi i kod nas i da liječnici odlučuju koji je pacijent kandidat za senzor.