Bilo je nedjeljno predvečerje, a iz krova kuće 65-godišnjih supružnika Luke i Evice Biukić iz Podgorača nedaleko Našica počelo se dimiti. Dim je ubrzo prerastao u vatru. Onemoćali Luka, koji je već 21 godinu teško pokretni invalid, ležao je u krevetu pripremajući se za san, a njegova supruga Evica spremala je posuđe nakon kolinja. Pojačali su televizor da bolje čuju emisiju koju su gledali pa nisu čuli pucketanje vatre na krovu.
- Brat i ja igrali smo se na kompjutoru i čuo sam mamu kako vrišti "Vatra, vatra!". Prvo sam pomislio da je kod nas izbio požar i izletio sam van, a onda sam primjetio buktinju na susjedovoj kući. Sjetio sam se da su ljudi u toj kući stari i da jedva hodaju - prisjeća se Luka Anić (16). Nije gubio vrijeme već je otrčao do kuće Biukića.
- Lupao sam im po vratima. Baka je otvorila vrata i rekao sam im da gori kuća i da moraju van. Baka i ja pomogli smo starom Luki da ustane i izveli ga van. Požar je već zahvatio cijeli krov, a dim se proširio kućom - priča Luka.
Nije, kaže, razmišljao da je opasno upasti u kuću čiji se krov svakog trena može urušiti. Desetak minuta nakon što je spasio starace od sigurne smrti, stigli su vatrogasci, no oni nisu ništa stigli spasiti. Stara kuća s krovom od blata i trske izgorila je u trenu. Dvoje staraca u šoku je gledalo kako im vatra guta svu bijedu koju su imali. Žive siromašno, od jedne mirovine, a sada su ostali i bez kuće.
- Kada je mali uletio u kuću i vikao da nam gori krov nisam mu povjerovala jer s njegovom obitelji nismo u dobrim odnosima obzirom da nas stalno maltretiraju. Bio je ozbiljan i pomogao mi je da izvedem djedu van. Da mali nije došao po nas, ne bismo se stigli izvući. Spasio nas je, što je, je - kaže baka Evica dodajući kako će im se susjedski odnosi sada zasigurno popraviti.