Moram zamoliti ljude da izbrišu grupu na Facebooku o mojem bratu. Onaj tko ju je pokrenuo ne zna da je moj brat volio dinosaure i želio postati kustos..., početak je dirljive poruke koju je na svojem profilu ostavila Ivana (17), sestra malog Luke (9), kojeg je otac Đuro Đurić (45) prije dva dana mučki zadavio. U nastavku piše da je Luka lijepo pjevao, rješavao jednadžbe, stalno joj krao bicikl, kuhao joj čaj i radio tost čak i ako ga nije tražila.
- Više nikad neću čuti njegov smijeh kad se spotaknem i padnem... Mali moj brate, volim te - tužne su riječi koje stoje na Ivaninu profilu. Susjedi i prijatelji pomahnitalog oca oplakuju dječaka. Ne mogu se pomiriti s tim da Luka više nikad neće doći u dvorište zgrade u kojoj je bespravno živio njegov otac. Luku ne može prežaliti ni Ruža Pranjić (69) ili, kako ju je Luka zvao, baba Ruža. Živi u istoj zgradi u kojoj i njegov otac te se često brinula za Luku.
- Ubio je malog anđela. Čuvala sam ga dok je bio u pelenama. I njega i sestru. Kad je krenuo u školu, udaljenu samo nekoliko metara od mene, Luka je gotovo svaki dan dolazio nakon nastave. Pjevali smo crkvene pjesme, a najviše je volio pjesmu ‘Ima jedna duga cesta koja vodi sve do raja’. Luka je sad na toj cesti - kroz suze je rekla baba Ruža. Od stravičnog događaja Ruža, koja živi kat iznad ubojičina stana, ne voli niti pogledati prema tom stanu. Posebno joj je mučan pogled na kauč na kojem je ubijen dječak.
- Tog sam dana, kao i uvijek, očekivala da Luka nakon nastave svrati do mene. Nije dolazio. Vidjela sam ga nakon nekog vremena kako s loptom u ruci dolazi u dvorište. Bila je neka čudna tišina ispred zgrade, nisu se čuli niti moj Luka niti lopta, koju je volio. Odjednom sam čula ženski jauk i zapomaganje - počela je mučnu ispovijest baba Ruža. Mislila je, kaže, da je Luka pao, pa je sišla. Prizor koji je ugledala neće zaboraviti dok je živa.
- Lukina majka Katica (37) dječaka je ugledala mrtvog na tom kauču. Jadna ga je žena izvukla ispred vrata. Vidjevši Luku i njegov vrat, koji je bio sav crn, znala sam da mu je Đuka nešto učinio. Povikala sam: ‘Crni Đuka, što napravi?!’ On je samo nijemo stajao iznad sinova tijela, skamenjen. Ništa nije govorio. Prije toga dječakova je majka došla po sina jer joj se ni on ni otac nisu javljali na telefon. Upitala ga je gdje joj je sin, a Đuka joj je rekao: ‘Sin ti leži mrtav na kauču’. Uzela sam Luku dok je majka u očaju jecala i podigla ga misleći da ću ga tako oživiti, ali nije disao - rekla je Ruža ljubeći njihovu zajedničku fotografiju. Kaže da je dječak volio oca, koji je često bio gladan jer nije imao posao. Prehranjivao se sakupljajući boce. Luka bi poslije nastave znao otići baki Ruže i pitati za komad kruha, koji je brižno nosio ocu.
- U mojem frižideru još stoji Lukin sok koji nije popio do kraja. Đuka je pio, pa nije mislio na hranu. Luka je znao da mu je otac često bez hrane i dolazio bi kod mene. Davala sam mu sve što sam taj dan imala za jesti. Nikad više neću čuti njegov smijeh - neutješna je baka Ruža. Kaže da je Đuro u stanu živio posljednjih godinu dana.
PRIZNANJE MONSTRUMA: DRŽAO SAM GA DOK NIJE KLONUO