Jedne večeri u listopadu 2010. Maja Šuman (23) s kapuljačom na glavi i slušalicama u ušima prelazila je prugu na Zapadnom kolodvoru u Zagrebu. Nije čula vlak, a strojovođa se nije mogao zaustaviti. Vlak je tijelo gurao po tračnicama još nekoliko metara.

- Nesreće se ne sjećam, kao ni sljedećih deset dana. To razdoblje mi je u potpunome mraku. Probudila sam se u bolnici s teškim ozljedama glave i desne noge. Rekli su mi da me spasilo čudo jer je malo nedostajalo do izljeva krvi u mozak - rekla je porečka studentica ekonomije koja živi u Zagrebu.

Maja je i stolnotenisačica, a u sportskom svijetu nizala je zavidne uspjehe.

- Najviše mi je stradala bedrena kost i skočni zglob te živci u nozi. Normalno hodam, ali ne mogu podignuti prste desne noge i na zglobu imam zaista ružan ožiljak. Nakon nesreće neko vrijeme sam slabije čula i vidjela na lijevo uho i oko, a do danas mi je ostao šum u uhu - kaže Maja. Samo tri mjeseca od tragedije vratila se u školske klupe 3. gimnazije. Upisala je studij ekonomije i sad je na trećoj godini. Sve ispite daje u roku, a jednu godinu je pauzirala zbog volontiranja u Njemačkoj. Radi i u studentskoj udruzi Case study competition, a glavna je trenerica u klubu Marathon. Velika podrška joj je dečko. Kaže da ih je spojila njezina nesreća.

- Imala sam sandale na nogama. Prišao mi je i započeli smo razgovor o mojem ožiljku. Pitao je što mi se dogodilo i tako smo se upoznali. Alergična sam kad sad nekog vidim kako po cesti hoda sa slušalicama. Imala sam sreće, a moglo je biti svašta – kaže Maja, koja je dobila nagradu “Ponos Hrvatske”.