Ja svog Dadu još čekam. Ni nakon 23 godine još se od njega nisam oprostila. Večer prije ove obljetnice njegove pogibije bila sam mu na grobu. Oprala sam spomenik, donijela cvijeće i rekla mu: 'Dado, sine, hoćeš li doći majci večeras?', tihim nam glasom priča majka legendarnog heroja Domovinskog rata Damira Tomljanovića Gavrana.
Iako prepuno tuge, srce joj je u petak bilo ispunjeno ponosom, dok je gledala u par stotina ljudi koji su se slili u Krivi put kraj Senja kako bi se još jednom poklonili poginulom heroju.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Ja sam njegovu smrt predosjetila. Osam dana prije no što je poginuo bio je kod kuće. Kao i uvijek, žurio je nazad na teren. Kada me zagrlio i poljubio, vrištala sam i plakala kao nikada do tada. Upitao me zašto plačem. I eto, osam dana poslije, u jedan sat nakon ponoći, suborci su priopćili tu tužnu vijest. Ne daj Bože niti jednoj majci da izgubi dijete. To je najveća bol koje se ne možeš nikada riješiti - priznaje Mara.
Pitamo je kako preživljava sve ove godine bez sina, a ona, očiju vlažnih od suza mirno kaže:
- Preživljavam čekajući da mi Dođe. Masu puta ga pitam: Dado, tko će ti oprati grob, donijeti cvijeće i zapaliti svijeću ako majka umre? Drži me vjera i molitva. Bilo je i dana kada sam bila jako bolesna. Tada sam, ni sama ne znam koliko puta preklinjala: Dado, dođi po mene i uzmi me k sebi - kaže ova neutješna žena.
Još uvijek u svom ormaru, priznaje, čuva opranu i opeglanu Gavranovu vojničku odoru, spakiran ranac i uglancane vojničke čizme.
- Kad vidim ove njegove suborce kako ga nisu zaboravili i kako mu iskazuju poštovanje, srce mi je ispunjeno. Ponosna sam. I tužna. Držim se dobro, zbog njih svih. Ali već idućih dana vjerojatno ću opet plakati - kaže nam Mara na rastanku.
Uz brojne posjetitelje na komemoraciji su bili ministar branitelja Tomo Medved, izaslanik Ureda predsjednice general Marijan Mareković, izaslanik ministra obrane, umirovljeni stožerni brigadir Božo Kožul, te Miodrag Demo ispred Grada Zagreba.