Radio sam u Taourirtu i upoznao Houriyu. Zagledali smo se. Prvi razgovori su bili više rukama i nogama no što smo pričali, kaže Marijan Koren, rodom iz Novakovca, nedaleko od Varaždina. U Maroku je deset godina radio za Geotehniku. Tamo se vjenčao i dobio dvoje djece, Ivana (12) i Anu Mariju (6). U Hrvatsku su se preselili 2006., kad je Ivan krenuo u školu.
- Houriya je htjela u Hrvatsku. Rekao sam joj da će biti teško. Tu smo na selu, a ona je iz velikoga grada - priča Marijan.
Kupili su kuću u Jalžabetu, selu kraj Marijanova rodnog Novakovca u okolici Varaždina.
- Samo se još nisam naučila na snijeg. Ne znam hodati po njemu - kaže Houriya.
Uz nju je suprug naučio arapski, a ona hrvatski.
Danas u  Jalžabetu, malenome mjestu nedaleko od Varaždina, živi još dvoje Marokanaca koji su u Hrvatskoj našli ljubav.
Prvo je stigao Houriyin nećak Akrame.
- Došao sam u posjet i upoznao susjedu Anitu. Dopisivali smo se, a nakon godine dana sam se vratio pa smo se i vjenčali - kaže Akrame, koji je šest mjeseci učio hrvatski i danas ga odlično govori. Počeo je raditi. Najprije je dijelio letke, a kasnije našao posao u tvornici. Kolege ga zovu Aki. Anita i Aki imaju jednogodišnju kćer Nadin i Adama (2,5).
Houriyi je u posjet došla i prijateljica.
- Tu sam našla Josipa Magića, udala se i rodila sina Nikolu, kojemu je osam mjeseci - kaže Bouchra Magić, koja je u Jalžabetu uz supruga naučila i brati grožđe.