Turisti su ga prije tri tjedna krvavog donijeli u kartonskoj kutiji. Nije imao ni mjesec dana.

Pao je iz gnijezda. Našli su ga na zemlji u šumi. Izgledao je jadno i bespomoćno. Krvario je na nos i usta. Uopće nije reagirao. Bio je pothlađen i izgreban po glavi, govori veterinarka Katja Krivičić (33) o prvom susretu sa svojim neobičnim ljubimcem. Šime, živahna dvomjesečna vjeverica, sada vrludanjem svakodnevno uveseljava radnu atmosferu u porečkoj Veterinarskoj bolnici. Katja se otad ne razdvaja od njega, a zaigrani Šime spava joj u krevetu, zavlači se u rukav, penje na glavu... Bilo kuda da ide, nosi ga u džepu.

Istog dana kada je spašen odnijela ga je doma.

- Prve dane sam ga stalno nosila u džepu kute da mu bude toplije. Davali smo mu lijekove protiv krvarenja i grijali ga da se što prije povrati. Nije htio ni jesti ni piti. U stvari je bio bebica koju je trebalo hraniti maminim mlijekom - prepričava Katja. Iz znatiželje je kupila vrećicu lješnjaka. Nije znao što bi s njima. Sada ima sedam tjedana i maskota je bolnice. Skakuće po radnom pultu, tipkovnici računala, a prošeta i po leđima uspavanog mačka koji živi u ambulanti.