Liječe medicina i ono u što bolnik vjeruje. Baš tako, tim redoslijedom. Samo što nikad ne bi trebalo zaboravljati, a ljudi zaboravljaju, da valja poštovati redoslijed u liječenju. Najprije medicina, a tek onda molitva. Propusti li se jedno, drugo neće djelovati. A zašto neće, to kršćani znaju, jer im piše u Bibliji. Bog je, kao što smo na ovom mjestu više puta ponovili, ljudima dao razum i dao im je slobodnu volju da odlučuju. I onda im, ako razumom vođeni ne posegnu za medicinom, on sam neće pomoći. Naravno, nisu svi ljudi kršćani, ali svima Bog je isti, čak i onima kojima se pojavljuje kroz više božanstava, i svakome je, možda drukčije formulirano, dao razum i slobodnu volju da se razumom koriste. Razumno je liječiti se medicinom, i to onom najzvaničnijom, ambulantnom i bolničkom, i tada Bog pomaže. Tako je i za nevjerujuće, jer oni također u nešto vjeruju. U krajnjem slučaju, vjeruju da će im taj aspirin pomoći. To onda samo znači da ateistima Bog stanuje u aspirinu. Ali taj Bog nije ništa manji od drukčije doživljenog, kršćanskog, muslimanskog, hinduističkog, budističkog boga i božanstva.