...da tzv. Medački đep nije pomogao Gospiću, da je Gospić i dalje bio napadan kao i prije tog događaja. U toj akciji smo imali puno mrtvih i ranjenih koji su bespotrebno žrtvovani i tu se mogu složiti sa prvim iskazom gosp. Kosovića da je to bilo samozastrašivanje koje nas je skupo koštalo. Poznavaoci prilika znaju da su se linije obrane poslije te akcije morale vratiti na početne položaje... Ista akcija osvajanja tog istog područja izvedena je još 3 godine prije u 9. mjesecu 1991. bez velikih žrtava i ratnih zločina. U njoj je bilo oslobođen istočni dio Gospića koji nikad više nije pao u ruke neprijatelju. Divoselo, Ornice, Čitluk, Počitelj su oslobođeni, ali tada je predsjednik Tuđman naredio povlačenje vjerovatno u dogovoru sa Miloševićem. Dio vojske koju je vodio gosp.Merčep, gosp. Cindrić, gosp. Pajo Šimić je uspjela , a Norac je vodio dio akcije od Ribnika prema Medaku gdje je ostavio ranjene i mrtve i pobjegao. Poslije ove akcije u Gospiću je kružila priča i šala : NIJE NORAC VELIKI BORAC, A NI ZEBA NIJE KAKO TREBA ! ( Zeba je bio velečasni u Gospiću koji je volio žene) Siguran sam da za zlodjela učinjena u akciji Medački đep 1993. nisu krivi Mile Kosović ni Ademi već su oni žrtve kako bi se sačuvali Norac i Bobetko.