Znate, mene su uvijek zvali Suzi od Kineza, kaže nam Suzi Vong Debelić uz tek pristiglu kavu. Unuku prvog Kineza koji se naselio u Hrvatskoj, vjerojatno i na cijelom Balkanu, upoznali smo u stanu njezine obitelji gotovo cijelo stoljeće otkako je njen djed Ho Sen Vong, kao izgubljeni dječak iz Pekinga, nabasao na Topolovac davne 1919. godine. A priča o njemu još se pamti u tom kraju. Uspomenu na njega danas čuvaju njegovi brojni potomci, posebno njegova unuka ljubimica Suzi.
- Moj djed se rodio 12. travnja 1906. Njegov je otac u Pekingu imao prodavaonicu sa šest slugu, kad je 1917. naišao taj neki Hrvat koji je pobjegao iz ruskog zarobljeništva u Sibiru i zamolio da radi u prodavaonici. Rekao je da želi zaraditi za kartu za brod kako bi se vratio kući - pripovijeda nam Suzi, plavooka, plavokosa 49-godišnjakinja, jako ponosna na uspomenu na djeda.
Život u Pekingu nije mu bio težak, jer otac mu je bio imućan. A dok je Europu razarao Prvi svjetski rat, Ho je bezbrižno živio u svijetu dječje igre pod zidinama Zabranjenog grada, povijesne carske rezidencije. Ipak, zov avanture bio je jači od svega. Bila je 1917. kada se Ho vratio iz škole i naišao u dućanu na tog egzotičnog stranca iz tamo neke Hrvatske u sastavu tamo neke Austro-Ugarske Monarhije u tamo nekoj Europi. Dvije godine je Hrvat radio u dućanu i dječaku punio glavu pričama o dalekoj zemlji i avanturama, da bi u jednom trenutku Hou predložio da skupa pobjegnu u Europu i smjeste se na njegovu imanju u Hrvatskoj.
- Taj čovjek je očito shvatio da neće tako lako zaraditi za put, pa ga je digao na trik. Prije nego što je tog dana trebao otići u školu, moj djed je potajno uzeo novac iz blagajne. Mama ga je ispratila do vrata i po običaju poljubila. A ovaj ga je čekao kod trgovačkog broda. Moj djed se nakon putovanja po svijetu, kao, trebao vratiti kući - govori nam Suzi i pokazuje stotinjak godina star školski udžbenik koji je mali Ho tog dana ponio sa sobom.