Fantazije o oživljenim mrtvacima, vampirima, čudovištu doktora Frankensteina i sličnim monstrumima iz mraka ljudske podsvijesti nerijetko se povezuju i s mumijama. Kako i ne bi. Dovoljno je baciti pogled na isušena smeđa tijela starija od 2000 godina da vas obuzme mitologija natprirodnog i jezovitog svijeta koji holivudski maheri iskorištavaju desetljećima. Izložba “Mumije - znanost i mit’, koja će biti otvorena do 1. ožujka 2013. u zagrebačkom Arheološkom muzeju, osvrće se na popularnu interpretaciju kakvu nalazimo u hororima - otkriva postupak mumificiranja te grobnu opremu i tvari kojima su se koristili svećenici da aristokraciji osiguraju besmrtnost. Na izložbi možete vidjeti četiri ljudske i pet životinjskih mumija te dijelove ljudskih tijela, uz CT i RTG snimke koje pokazuju da su i u starom Egiptu ljudi obolijevali od karcinoma.
- Egipćani su postupke mumificiranja razvijali i primjenjivali tijekom tri tisuće godina svoje civilizacije. Njima je to bio obredni postupak kojim se duši mrtvog omogućavao vječni život u drugom svijetu. Čovjek čije tijelo ne bi bilo mumificirano bio bi lišen života poslije smrti – rekao nam je autor izložbe egiptolog Igor Uranić. Prema grčkom povjesničaru Herodotu, postupak je trajao 70 dana, ali, kako doznajemo, tolika je procedura bila vezana uz elitu. Manje bogatiji Egipćani u nevidljive su astralne dimenzije odlazili ekonomičnom klasom.
- Nakon smrti svećenici bi odnijeli tijelo u tzv. kuću ljepote. Položili bi ga na nakošen stol s otvorima za odvod tjelesnih tekućina. Najprije su depilirali truplo, a potom razrezali kako bi izvukli, slezenu, jetru, srce, pluća … Nakon toga su prali organe vodom te ih odlagali u četiri posude zvane kanopske vaze. Znatno je delikatniji bio postupak vađenja očiju i mozga instrumentima kroz nosni otvor - kaže.