Antonela Bekavac (14) imala je osam godina kad je djed Ivan u štalu na obiteljskom gospodarstvu u Žeževicama u omiškom zaleđu doveo bika.

- Čim sam ga vidjela, rekla sam: ‘On je moj!’. Bila je to ljubav na prvi pogled - kroz smijeh se prisjetila Antonela.

Iako je obitelj Bekavac mnogobrojna, od prvog dana upravo se Antonela najviše brinula o Krilanu, hranila ga, izvodila u šetnje i kupala. Na prvi pogled ništa neobično, ali Krilan je grdosija od 900 kilograma i pravo je čudo da se sprijateljio s djevojčicom. Sa svakim je oprezan, ali Antonela s njime može raditi što god hoće.

- Vodim ga u brdo i zajedno trčimo. Ne da mu se uvijek trenirati, ali mora! Viknem ja na njega, a imam i štap. No smislila sam i bolji sustav. Nakon treninga nagradim ga žitom i od tada trči bez problema - dodala je. 

Briga o biku nije dječja igra. Kad se grdosija naljuti i zamahne rogovima, bolje je ne biti blizu. Svaki drugi dan treba ga pustiti van, inače “poludi” u štali. Krilan je i četverostruki prvak Hrvatske u borbama, a prije nekoliko dana bio je na bikijadi u Šestanovcu. Prvi put je izgubio borbu nakon četiri godine.

- Suzile su mu oči nakon poraza, pa sam i ja zaplakala. Tješili smo jedno drugo - rekla je prisjećajući se i drugih dirljvih trenutaka:

- Bio je tužan kad sam dva dana bolovala jer nisam mogla do štale. Da ste samo vidjeli njegovo oduševljenje kad sam se pojavila - kaže.  

On joj je najbolji prijatelj, zbog kojeg žuri kući iz škole.

- Kad sjednem kraj njega i pričam, nagne glavu prema meni i sluša kao da je čovjek. Osjećam da mi potpuno vjeruje, kao i ja njemu - zaključila je.