Zadnja vijest o nasilju među djecom dolazi iz Ivanić Grada. Jedan sedmogodišnjak, učenik prvog razreda osnovne škole, tako je žestoko nogom udario drugoga da je ovaj završio na Klinici.
Dječak je pogodio žrtvu u međunožje, no srećom, išao je dosta visoko - koji centimetar niže i ozlijeđeni nikada više u životu ne bi mogao imati potomstvo!
Je li nasilje - a takav se zaključak izvodi iz čitanja novina - postalo uvjet opstanka u školama? Svakodnevno čitamo izvješća u kojima se samo mijenjaju opisi i imena žrtava, ali nasilje ostaje konstanta: jednom učitelj tuče i kinji djecu, drugi put djeca maltretiraju učitelja, jednom donose oružje u škole, drugi put, srećom, još ne kod nas, počinjavaju masovne masakre.
Što se to događa? Postaju li fizički obračuni sve češći? U bivšoj državi učitelji u osnovnim (pa i srednjim školama) mogli su fizički kažnjavati djecu jer je temelj pedagoške doktrine bio da je batina iz raja izašla. Od te se dogme odstupilo, pa učitelji više ne smiju fizički kažnjavati djecu. Obračuni među djecom uvijek su postojali. Možda je, dakle, objašnjenje u drugoj ravni - nije li stvar u tome da su mediji danas puno skloniji davati veći prostor fizičkom nasilju među djecom? Nije li crna kronika, kao najrentabilniji medijski okvir, samo redefinirala pojave koje su i prije postojale u istom opsegu? Nije li time izreka da se nije dogodilo ono što medijski nije zabilježeno dobila samo još jednu snažnu potvrdu?