Te zločine policija je istraživala, novinari su tjednima, mjesecima pisali i nagađali, a javnost je bila uznemirena i u strahu... Do danas pitanja su ostala - 'Tko ih je ubio?', 'Ima li svjedoka?', 'Tko je zaustavio istragu?' te 'Gdje je nestao novac?'. Svaki drugi dan objavit ćemo po jednu priču u specijalu zaboravljeni - Neriješeni slučaj!

Marijana Jerković (24) iz Trogira brutalno je ubijena 21. siječnja 2002. godine u splitskoj agenciji za promet nekretninama M-Kontakt gdje jer radila kao tajnica. Zaklana je nožem od uha do uha. Krvnik joj je gotovo odrubio glavu.

Vlasnica agencije Mirjana Maracin i još jedan kolega pronašli su tijelo dan kasnije. Ležala je u kuhinji u lokvi krvi. Na tijelu su se vidjeli ubodi, brojni podljevi te ozljede glave i vrata. Iako se ni danas ne zna tko je ubojica, policija je suzila krug na četvoricu sumnjivaca. Zaključili su da je ubojica ljevoruk, a najmanje jedan od sumnjivaca je. 

Način na koji je izvedeno ubojstvo može samo ukazivati na predumišljaj, a moguće i na profesionalca. 

Brojni propusti u istrazi

Žrtvina majka Ivanka Jerković uvjerena je kako je policija učinila mnogo propusta u istrazi. Iako se nada, sumnja da će ikada pronaći ubojicu. Ni dan kasnije istražitelji nisu osigurali mjesto zločina. Tamo su se prešetavali osumnjičenici, policajci, zaposlenici agencije, novinari, susjedi pa čak i lokalne mačke. 

Nisu propisno zapečatili vrata agencije, a zahtjev za praćenjem i prisluškivanjem osumnjičenika odbačen je iz formalnih razloga. Nisu izuzeli odjeću jednom od glavnih osumnjičenika, a kada su konačno došli u njegov stan, tjedan dana kasnije, sve je bilo oprano. 

Oružje je pronađeno tek nakon deset dana u čajnoj kuhinji. Nož je bio opran, ali su analizom pronađeni tragovi Marijanine krvi. Policajci su uspjeli zagubiti Marijanin dnevnik, a kada su ga pronašli nedostajale su ključne stranice. 

Marijaninu odjeću, osobne stvari i nakit nikada nisu vratili majci, a ne zna se ni tko je koristio njezin mobitel nakon smrti. 

Priveli njezinog zaručnika

Nakon ubojstva priveli su njezinog zaručnika Joška Perišića na informativni razgovor. Iako su nedugo prije njezine smrti počeli zajedno živjeti na Gripama, navodno im u vezi nisu cvjetale ruže. Nekoliko dana prije smrti su se posvađali, a Marijana je rekla prijateljici da kobnog dana mora otići ranije s posla kako bi iselila stvari iz stana u kojem je živjela sa zaručnikom.

Međutim, Periš je prošao poligraf, a imao je i alibi iako je u njemu bila 'rupa' od pola sata. Na Marijaninom mobitelu bilo je i nekoliko njegovih propuštenih poziva. Tada je već bila mrtva. 

Poligraf je prošao i zaposlenik koji ju je pronašao.

Motiv ubojstva bili lažirani potpisi na ugovorima?

Neimenovani policijski izvor rekao je kako motiv leži u krivotvorenim potpisima. Marijana je navodno otkrila lažirane potpise na ugovorima o skrbništvu nad starijom osobom i nezakonit posao kojim je ugledni Splićanin došao do nekretnine na atraktivnoj lokaciji. Spominjale su se i malverzacije sa stanovima odbjeglih građana srpske nacionalnosti.

Marijanine kolegice ispričale su kako je bila u dobrim odnosima s vlasnicom agencije. Posljednjih mjesec dana ponašala se čudno. Bila je preplašena. Bojala se ostati sama iza 17 sati, ali ipak je ostala raditi u agenciji. 

Posebno se bojala jednog kolege

Posebno se bojala jednog kolege. On je navodno prema Marijani i još jednoj kolegici bio seksualno nasrtljiv. Ta kolegica, inače dobra Marijanina prijateljica, je dala i otkaz zbog njega. Kolega, koji je po struci bio nastavnik, otpušten je iz osnovne škole zbog uznemirujućeg i neprofesionalnog ponašanja prema djevojčicama. 

U agenciji su ga suspendirali zbog nekih 'mutnih' transakcija. Navodno su mu oduzeli ključeve agencije i rokovnik u koji je bilježio važne podatke. Prema želji vlasnice, Marijana je preuzela taj rokovnik. U njemu je pronašla četiri sumnjive isplate. 

Ipak, unatoč seksualnim uznemiravanjima i mutnim poslovima, kolega je vraćen na posao nekoliko dana prije Marijanine smrti.