To je to što me zanima!

Neuspjeli projekt: Nitko ne želi upravljati sudbinom zaduženih

Unatoč 330.000 blokiranih, u godinu i pol traju tek dva osobna stečaja, a nitko ne želi biti povjerenik koji bi nadzirao stečaj građana jer nema zarade i sve je prekomplicirano
Vidi originalni članak

Zakon o osobnom bankrotu čekali smo godinama kao spas za prezadužene, ali je u godinu i pol dana primjene ispao neučinkovit.
Od više od 330.000 blokiranih tek 1002 osobe odlučile su pokušati riješiti se svojih dugova pomoću tog zakona. I većina ih je bila neuspješna, pokazuju podaci Ministarstva pravosuđa i Fine.

Prije samog pokretanja stečaja postoji opcija nagodbe s onima kojima se duguje. Do danas je sklopljeno tek 16 nagodbi, u kojima se dužniku otpiše dio duga, a dio vraća. Nakon toga je pred sud došlo 605 dužnika, riješen je tek 191 prdmet, a u konačnici su pokrenuta tek dva osobna stečaja u kojima potrošač mora kontrolirano trošiti, a sve nadgleda povjerenik. Još u 56 slučajeva je stečaj odmah otvoren i zatvoren jer dužnik nije imao imovine.

Problem je što stečajni upravitelji i ne žele ići u povjerenike koji bi nadgledali bankrot. Kad se stečaj otvori, povjerenici bi određivali koji je mjesečni maksimum koji građanin može trošiti, prodaju imovinu, nadgledaju je li dobio neki novac i sl. Uglavnom, upravlja sudbinom dužnika.

Samo šest ljudi položilo je ispit za povjerenika, a dvojica se konačno i bave tim poslom. Bez povjerenika je nemoguće provoditi i stečaj. Ministarstvo pravosuđa kaže da nema dovoljno zainteresiranih za taj posao. Ivan Rude, čelnik Udruge stečajnih upravitelja, je i povjerenik, ali nakon 10 slučajeva koji su mu prošli kroz ruke više se ne želi time baviti.

- To je kafkijanski posao. Treba raspetljavati birokratsku paučinu koja nema niti početka niti kraja - kaže nam Rude pa navodi niz nevjerojanih situacija.

Primjerice, iako je on iz Šibenika, sud na kontinentu ga je proglasio povjerenikom za jednu osobu, a da ga uopće nije obavijestio. Imao je samo stečajeve koji su odmah otvoreni i zatvoreni.

- I kad su odmah zatvoreni, ja trebam kontrolirati te ljude još pet godina. Jesu li dobili neki novac. U tih pet godina zaradio bih tisuću kuna bruto ili oko 600 kuna. Ali nije stvar u novcu, radi se o nevjerojatnoj birokratiziranosti i iznimno teškim ljudskim sudbinama - kaže nam Rude zašto nitko ne želi u povjerenike.

Ministarstvo smatra da je zakon ipak ispunio svrhu jer je omogućio okvir za oslobađanje građana od duga, ali će ga mijenjati kako bi povećali broj povjerenika.

Idi na 24sata

Komentari 57

  • Usora1 29.08.2017.

    a handzekovica niste pitali... ta covjek je specijalista za tu problematiku...

  • dkmjnn 29.08.2017.

    Ali kad su trebali postati ovršitelji, onda je bilo na stotine zainteresiranih. Baš kao i za javne bilježnike. Ali biti povjerenik im je komplicirano i neisplativo. Jadno, jadno, jadno. Uostalom, baš me briga. Ako ostanem bez posla, imovine nemam, dakle nema ni ovrha. Tak mi je svejedno, osobni bankrot ili neprovediva ovrha. Ako me istjeraju iz posla, nek se naplaćuju od bivšeg poslodavca.

  • ljubica ljubičica_1 29.08.2017.

    Na plaži juče u slušam ženu koja radi u poreznom kako ide se u zastru poreznu.Platiš nekom u poreznom da ti predmet skloni dokle god ne ode u zastaru.Nemogu vjerovat da se to radi u našoj zemlji.Ali kad bolje razmislim mogu će je.Jer znam osobe koje su na poreznoj i otac i kći i ništa .A imaju bogatstvo i niko ih ne dira.A dok sirotinji i te kako porezno dira i uzima sve što može prodat.Zašto tako ne postupaju sa blokiranim ,da ode u zastaru?Naša država je zemlja apsurda.Nekom je majka a nekom maćiha.Sve ljude na porezno koji rade triba razbucat i provjerit im imovinu.I sad mi u ušima odzvanja što je pričala ona žena.Pa dali je to normalno ?

Komentiraj...
Vidi sve komentare