Dio pametnijih ljudi u HDZ-u postao je svjestan da njihova stranka “kolje bika radi šnicle” - Hrvatska se uništava radi interesa partijske oligarhije...
Andrej Plenković se zato našao na nišanu liberala - oni su svjesni da Hrvatska, s daljnjim razvojem ortačkog kapitalizma, klijentelizma, “crony kapitalizma” ili državnog kapitalizma, kako sustav u koji hrlimo naziva dr. Ivo Bićanić, nezadrživo srlja u propast.
Pogrešan smjer
- Plenkoviću, jesen je krajnje vrijeme za definiranje stranke kao moderne, tržišno orijentirane političke partije, koja spada u desni centar, a ne u desnicu, i koja će, idejno i ekonomski, stvari početi mijenjati - poručuju premijeru i šefu HDZ-a utjecajni stranački ljudi, koji ne bi bili sretni da odu u povijest kao upropastitelji ove zemlje. Okolnosti su još povoljne - Plenković je preživio “lex Agrokor” i borgovce, napade s desnice, Istanbulsku konvenciju, konsolidirao je proračun, ostvario suficit, Hrvatska je smanjila vanjski dug na, još visokih, 40 milijardi eura - ali je pravac dobar, opozicije nema i neće je tako skoro ni biti...
No, generalno, Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. Umjesto čišćenja zakona od svih antipoduzetničkih propisa, kojih imamo na tone, Hrvatska se vraća u dogovornu ekonomiju u kojoj sve poslove i resurse dobivaju samo favoriti vlasti. Sudovi zabranjuju štrajkove, država pokriva gubitke loših uprava..., a ljudi kojima je svega toga dosta pakiraju kofere i napuštaju zemlju. U fokusu se ovih dana našao “Marićev zakon” o doprinosima direktora, koji je ocijenjen kao klasična socijalistička tekovina, izraz mržnje prema “kulacima”, klasnom neprijatelju, sitnim poduzetnicima koji ionako jedva spajaju kraj s krajem.
Civilizacijski paket
No osim Marićeva “koraka unatrag”, taj dio stranke očekuje da Plenković povuče i poteze koji će Hrvatsku učiniti sličnom Austriji - tamo nema veličanja nacizma. Mlađahni Sebastian Kurz jest desni političar, ali su Austrijanci prilikom komemoracija ne Bleiburgu, pod njegovom vlašću, pokazali puno više oštrine nego pod lijevim vladama. Riječ je o civilizacijskom paketu - u Hrvatskoj klijentelizam, radikalna desnica, turbofolk, zabrane nepoćudnih i neuspješno gospodarstvo idu ruku pod ruku.
Grandiozne šanse
Sve je to jedinstvena cjelina koju nije moguće demontirati komad po komad. U pitanju je sudbina zemlje - kaže jedan HDZ-ovac srednje generacije, prilično očajan zbog ustrajnosti trenda koji se ne mijenja već desetljećima.
- Ivo Sanader je imao grandioznu šansu da postane državnik i od Hrvatske učini uspješno društvo, gospodarstvo i državu. No vidjeli smo i koji su mu bili prioriteti i koju cijenu sad plaća zbog svojeg izbora. Jadranka Kosor nije imala tu šansu, nije bila izabrana, imala je kratak mandat i naslijeđene ljude, ali je pokušala učiniti sve što je mogla. I Milanović je prokockao šansu, ni on nije shvaćao ni što je problem ni koja su rješenja.
Andrej Plenković, kaže sugovornik Expressa, sad može mijenjati stvari, teren mu je čist, vidljivih jakih protivnika nema, no zadnji mu je tren - ne krene li na jesen, “ode voz”...
Plenkovića sad čeka veliki izazov. To je Uljanik. Riječ je o privatnom poduzeću koje se, premda je smješteno u Istri, ponaša kao tipična hrvatska tvrtka - bonusi i stimulacije su privatno-kapitalističke naravi, pokrivanje gubitaka odvija se na socijalistički način - pokriva ih država. Uljanik je tako poslovao pod Kopiničem i Radolovićem, i to je u onom okviru bilo normalno, ali tako posluje i danas - a danas je to devijantno. Rješenje Uljanikovih problema izazvalo je i ideološki sukob u stranci.
Veliki je izazov Uljanik
Dio stranačkog vrha, tvrde izvori Expressa, želi nastavak državne intervencije, a dio smatra kako je uprava Uljanika ne samo nesposobna, nego i kriminogena. No uz Uljanik je srasla cijela političko klijentelistička struktura Istre, Rijeke i Kvarnera, pa bi radikalnije rješenje moglo značiti slom sustava, velike prosvjede i možda nove izbore. Kako su probleme sličnih poduzeća rješavale stranke sličnog profila? Margaret Thatcher - pokojna prijateljica Franje Tuđmana i ideološka, navodno, istomišljenica - zatvorila je u Velikoj Britaniji 165 rudnika koji su stvarali gubitke. Prosvjedi i štrajkovi koji su pratili ovu akciju premijerke bili su krvavi kao rat na Falklandima, ali ona nije odustajala zato što je vjerovala u tržišno gospodarstvo te u to da su laburizam i sindikalizam uništili Veliku Britaniju.
Andrej Plenković, vjerojatno, neće ići na ovako radikalno rješenje.
On za to sad nema ni političke snage niti je bilo kad najavljivao nešto slično. No želi li biti stranka desnog centra i tržišne ekonomije, HDZ se neće dovijeka moći ponašati kao ekspozitura Kominterne. Ili će vlast razgraditi ovaj zloćudni sustav koji je metastazirao po cijeloj zemlji ili će sustav razoriti zemlju. Plenković ima priliku. Dio pametnijih ljudi u vladajućoj stranci je, doznaje Express, to shvatio. Najvjerojatnije je da će njegov odgovor na sve to ipak biti plenkovićevski klasično: “Polako”...
Više pročitajte u novom Expressu