Od prvog dana kad se pojavio u hrvatskoj reprezentaciji, još daleke 1996. na turneji u Maroku, pa sve do danas, kad su sve naše oči uperene u njega, aktualnog izbornika, čudio sam se, pa i divio ozbiljnosti i savjesnosti berlinskog dječaka koji je o zemlji koju će reprezentirati kao kapetan slušao samo od roditelja.

- Za mene je Hrvatska nešto nevjerojatno - i danas zna reći.

Još dok je igrao za reprezentaciju, svi smo učili od njega. Učio nas je kako biti profesionalan, savjestan, odgovoran. I sad nudi istu sliku. Posvemašnja ozbiljnost, sustavnost, dakako i rad. Gledam ga na jednoj od nedavnih press konferencija, koja je trebala početi u 14 sati. Niko Kovač pojavio se dvije minute ranije, mikrofoni su bili već uključeni. Netko je zaustio prvo pitanje, kad...

- Moramo biti točni, pričekajmo još dvije minute - presjekao je pitanje Kovač.

I u tom detalju vidimo sve. Vidimo njegovu ozbiljnost, koja je već postala antologijska. Pokušate li Niku Kovača izbaciti iz takta, isprovocirati, šanse su vam očajne. To je praktički nemoguća misija, baš poput one da će svjetski nogometni prvak postati, primjerice, San Marino.

Oni koji ga bolje poznaju mogu s njim uživati u izvrsnim raspravama o nogometu i životu, u kojima nema iluzija, brzih rješenja i velikih riječi, a kamoli obećanja. On stoji i dalje čvrsto na zemlji, baš kako je stajao i nakon dramatične i nesretne utakmice protiv Turske u Beču. Rekao bih da od svih javnih dužnosnika u zemlji, a posao izbornika jest javan, jedino Niko Kovač čvrsto stoji na zemlji!

Express: Odmah nakon ždrijeba za SP u Brazilu istaknuli ste kako ne možete obećati prolazak u skupini u kojoj je Hrvatska s Brazilom, Kamerunom i Meksikom?

- Nikad ne dajem obećanja. Rekao sam da smo dobili atraktivnu skupinu i sjajnu prvu utakmicu. Mi možemo samo uživati, najprije u radu, a potom i u nastupima. Bilo bi, po mom sudu, neozbiljno govoriti o našem uspjehu protiv takvih momčadi, no mi u Brazil idemo ostvariti uspjeh. Osobno, bitno mi je samo dobro pripremiti momčad, naučiti igrače na moje metode i stavove. Prva utakmica, ona protiv Brazila, sjajan je događaj, za nas silno motivirajući. U takvoj utakmici se leti, sjećam se dvoboja protiv Brazilaca na svjetskoj smotri 2006. godine u Njemačkoj. Kakav smo samo tad motiv imali...

Express: Rekli ste tada da je igranje u Berlinu protiv Brazila kruna vaše karijere?

- Tako sam tad osjećao. Još sam se u toj utakmici ozlijedio i zarana napustio teren. Ovako sam razmišljao: ‘Igram najatraktivniju moguću utakmicu u gradu u kojem sam rođen i stekao afirmaciju, usto nastupam za svoju zemlju. Gdje ćeš više?’ Ni tad protiv Brazila nismo bili loši.

>>> Više pročitajte u Expressu