Mi ne tražimo ništa posebno. Ne treba zbog nas uvoditi dodatne linije, samo želimo da naše dijete uđe u školski autobus za Hrvace u Cetinskoj krajini. Taj autobus ionako prolazi u blizini naše kuće u Bitelićima jer iz osnovne škole u Hrvacama dovozi učenike od 5. do 8. razreda, počinju priču o svojoj borbi Marija i Stipe Jukić iz Bitelića, zaseoka Jukići, gdje žive sa svoja dva sina, Nikolom, koji ide u drugi razred, i Matejem, koji je dogodine prvašić.
POGLEDAJTE VIDEO: Nikolu ne žele voziti školskim autobusom u školu
Roditelji nisu željeli upisati Nikolu u Područnu osnovnu školu u Bitelićima, kamo Nikola pripada, jer bi dječak bio jedini u razredu. Osim njega, nastavu u toj školi u Bitelićima pohađaju dva učenika, jedan trećaš i jedan četvrtaš. Nikolu su tako lani upisali u matičnu, Osnovnu školu Dinka Šimunovića u obližnjim Hrvacama, gdje ih ima 16 u razredu.
Željeli su da Nikola ima prijatelje, male školske kolege, da umjesto na travom obraslom betonskom igralištu u Bitelićima tjelesni odgoj ima u normalnoj dvorani, da može upisati glazbenu školu... Željeli su za svoje dijete sve najbolje. Tijekom njegova prvog razreda dječak je u školu išao autobusom, no ove godine u taj isti poluprazni autobus ne može ući.
Obavijestili su nas dva dana prije početka godine
- Dva dana prije početka ove školske godine obaviješteni smo da Nikola ove godine neće moći koristiti organizirani prijevoz. Sve je isto kao i lani, autobus djecu od 5. do 8. razreda iz Hrvaca u Bitelić doveze oko 12.30 sati i onda kupi drugu djecu i vozi ih u Hrvace na nastavu koja počinje u 13.15 sati. U tom autobusu za Nikolu više nema mjesta. A zašto? Ne razumijemo razloge. Ravnateljica mi je, kad sam je zvala, rekla da ja želim da se Područna škola u Bitelićima zatvori. To nisu moji motivi niti se time bavim. Ja želim najbolje za svoje dijete. Htjeli su zaposliti još jednu učiteljicu zbog Nikole, organizirati mu i prijevoz do te škole u Bitelićima. Znači, za te troškove bi se našlo novca, a ne žele ga pustiti u školski autobus za Hrvace, što ih zapravo ne košta ništa – objašnjava nam majka Marija, koja sa suprugom Stipom već tri tjedna vodi bitku s nadležnima iz škole, Splitsko-dalmatinske županije te Ministarstva obrazovanja da im se dozvoli da se maleni vozi autobusom.
Otac Stipe je prije godinu i pol imao moždani udar, zbog čega ponekad ima epileptične napadaje i ne smije voziti, a majka Marija radi u 50 kilometara udaljenom Splitu. Zbog cijele situacije, dok se nisu nekako snašli, Nikola prvi tjedan nije ni išao u školu, a sad ga voze susjedi. No to ne može biti trajno rješenje.
'Pričaju o spašavanju sela, a ovako to izgleda u stvarnosti'
- I naš župan Blaženko Boban stalno govori kako trebamo spašavati naša sela, da ožive, da se u njih vrate mlade obitelji. Evo kako je to u stvarnosti. Ovako to izgleda. Ne možeš na nastavu poslati dijete školskim autobusom koji ti ionako prolazi 300 metara od kuće. Ne trebaju nam ga vraćati, žena ga može pokupiti kad se vraća s posla. Škola u Bitelićima je u očajnom stanju, na drva griju tu jedinu učionicu u kojoj borave, u ostalim prostorijama je hladno, zgrada je sablasno prazna, iz betona na školskom igralištu izbija trava. To nije škola kakvu želimo svojem djetetu. Točno je da oni po zakonu nisu dužni osigurati prijevoz našem djetetu, ali prijevoz već postoji, za mog Nikolu ne bi se uvodila nikakva dodatna linija. Samo ga trebaju pustiti da se vozi ovom postojećom - ogorčen je Stipe.
Inače, iduće godine u Područnu školu u Bitelićima trebala bi stići tri nova prvaša, no Jukiće to ne zanima jer Nikola opet ne bi imao razredne prijatelje. Ravnateljica matične, Osnovne škole Dinka Šimunovića u Hrvacama, Zorka Buljac, kaže kako su roditelji nemogući sa svojim zahtjevima.
- Svi su se sad smilovali djetetu, ali to dijete po zakonu nema pravo na školski prijevoz. Oni su trebali upisati dijete u Područnu školu u Bitelićima, gdje pripadaju. Upisom djeteta u matičnu školu u Hrvacama oni su pristali na to da će se za prijevoz morati snaći. No kako stvari stoje, nešto ćemo riješiti po tom pitanju jer je župan Boban tako tražio, ali ću morati pomaknuti popodnevnu nastavu da počinje u 14 sati, a ne u 13.15 kao što je to bilo do sada. Kako će reagirati roditelji drugih 60 učenika, e to ne znam. Ako se dijete ukrca tamo gdje oni govore, onda dijete tim autobusom mora kružiti po okolnim selima - kazala nam je ravnateljica Buljac.
No bez obzira na ove riječi ravnateljice, činjenica jest da se maleni Nikola lani vozio tom istom linijom koja vozi po istom rasporedu kao i ove godine. Kružio je malo po selima, ali nije mu smetalo jer je jedva čekao sresti svoje prijatelje iz škole.
- Ravnateljica pošto-poto želi spasiti radna mjesta u Bitelićima, možda i zaposliti neke ljude, a koga i zašto, to ona najbolje zna. Borit ćemo se još ove godine, ali ako priča s našim drugim sinom, Matejem, koji nagodinu kreće u prvi razred, bude ista kao s Nikolom, mi ovdje nećemo moći ostati živjeti. A volimo selo, tu nam je savršeno, ali nitko ne gleda da nam olakša. Ne tražim nikakvu milostinju, tražim pravo na jedan korak, korak u školski autobus – zaključuju Jukići.