Roman vam pojede cijeli život, to je nevjerojatno teška rabota. Pisanje romana me iscrpljuje toliko da svaki put kad završim obećam sebi da se nikad više neću ponovo upustiti u još jedan takav košmarni pothvat. No, postoje teme koje se mogu jedino ispričati kroz dugu formu, i tako se uvijek vraćam romanima, rekla je Ljudmila Ulicka.
Ruska književnica je prva žena dobitnica Nagrade ruski Booker. Smatra se najznačajnijom ruskom autoricom današnjice, koja je i favorit za Nobelovu nagradu za književnost.
Knjige su joj prevedene na 25 jezika svijeta, među kojima i na hrvatski
- Ne guram se. I kad pišem, pišem za one oko mene, moje prijatelje. Obraćam se njima, a ako to prihvaćaju drugi, znači da imam puno ljudi koji su mi bliski. Prijatelji s kojima mogu razgovarati, popiti čaj, ali i čašicu vodke - našalila se Ljudmila.
U prepunoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda tražio se stolac viška. Redovi na ulazu u Gundulićevoj ulici su se protezali do same ceste. Svi su čekali ući, kako bi čuli i vidjeli autoricu "Jakovljevih ljestvi", "Daniel Stein, prevoditelj" i brojnih drugih djela.
- Ljudmila je velika ne samo kao autorica, već je velika i u životu, ona je autorica koja piše bez oscilacija i bez velikih padova; koja nema sitnih ili većih nepromišljenosti, u njenoj karijeri gotovo da nema nespretnih djela - rekla je rusistica Ivana Vindakijević Peruško koja je vodila ugodni razgovor s autoricom.
- Nemam o sebi visoko mišljenje. Nisam ni filozof niti veliki intelektualac, samo se zanimam za čovjeka. Kad sam bila genetičarka, zanimala sam se za biološku stranu ljudskog bića, a kad sam postala spisateljica u principu se ništa nije promijenilo. Opet se bavim čovjekom, ali razmatram njegove druge aspekte. Ja sam skromna osoba. Nikada nisam bila častohlepna, samo se bavim onim što mi se sviđa - kazala je autorica.
Njezin roman "Jakovljeve ljestve" najavljen je kao najosobnija knjiga najznačajnije ruske suvremene spisateljice u kojoj beskompromisno pokazuje što je sovjetski sustav učinio ljudima koji su bili preslabi da mu se suprotstave. Roman je nastao na fragmentima pisama iz obiteljskog arhiva i izvacima iz dosjea autoričina djeda, pronađenih u arhivu KGB-a.
- Pisma iz romana su stvarna pisma mojeg djeda Jakova, koja sam pronašla i, nakon što sam ih pročitala, shvatila da je moja dužnost i prema ljudima i prema vremenu opisati ono što je u njima. Morala sam napisati taj roman, ne samo u svoje ime, već u ime mnogih ljudi koji su doživjeli iste strahote. Tragedija mojeg djeda je reprezentativna za cijelu jednu generaciju - objasnila je književnica te je nadodala da moramo čuvati prošlost.
Svi u sebi nosimo svoje pretke i, kroz ono što saznamo o tome kako su oni živjeli, saznat ćemo puno i o sebi - kazala je.
Festival svjetske književnosti ugostio je u petak i irsku književnicu Eimear McBride, autoricu hvaljenog romana "Manji smo boemi" (2016.).
Autorica je istaknula kako je na formiranje njezinog književnog glasa presudan bio upravo James Joyce, odnosno, njegov roman "Uliks".
- Ta mi je knjiga pokazala da to kako sam do tada poimala književnost zapravo ne vrijedi; da možeš pisati što god želiš, kako želiš, dokle god to funkcionira, da u kontekstu književnosti možeš biti slobodan - rekla je McBride.