Potresno je bilo slušati svjedočanstvo Dalibora Đurđeka, predsjednika Udruge nestalih iz Varaždina, koji je na obilježavanju Međunarodnog dana nestalih govorio o ocu kojega je posljednji put vidio u rujnu 1991. godine. Daliborove riječi i pismo posvećeno tati kojega nema već 32 godine oslikavaju svu bol s kojima se obitelji 1806 nestalih u Domovinskom ratu svakodnevno bude. Iako udruge nestalih i hrvatske institucije rade sve kako bi se rasvijetlila sudbina i pronašli posmrtni ostaci ratnih žrtava, to neće u potpunosti biti moguće bez informacija koje mogu dati oni koji znaju gdje se nalaze grobovi i posljednja počivališta, ali o tome desetljećima šute. Osim kod neposrednih svjedoka ratnih zločina, vrijedne informacije nalaze se i u vojnim arhivima u Beogradu.