Možda bih se nekako i pomirila s time da obitelj ubojice moje kćeri nije dobila i odštetu i mirovinu na račun mrtvog sina koji je bio hrvatski vojnik, a moja kći, koja je očigledno bila ništa, nije dobila ništa, kaže Marija Canjko (66) koja na grobu kćeri gleda lice njezinog ubojice.
POGLEDAJTE VIDEO:
Obitelj Branka Matija, koji je ubio njezinu kćer, potpuno ju je šokirala prije nekoliko godina, kad su iz grobnice u Osijeku, gdje je Mati godinama bio pokopan, premjestili njegovo tijelo. A s obzirom na to da je i njegova obitelj iz Petlovca, pokopali su ga na malome mjesnom groblju na kojem počiva njegova žrtva. I sad samo jedan grob dijeli ubojicu od žrtve, Branka od Valerije. U međuvremenu su mu digli i nadgrobni spomenik pa sad Marija svaki put kad dođe na groblje gleda u lik čovjeka koji je 1995. raznio bombom sebe i Valeriju.
Njezina kći Valerija Canjko imala je 23 godine i radila je kao upravni referent u Vladinu Uredu za prognanike i izbjeglice u Osijeku. U to je vrijeme, 1995., s mamom Marijom te mlađim bratom i sestrom bila prognanica iz Petlovca u Baranji i živjela u prognaničkom naselju u Čepinu. Imala je zaručnika, Branka Matija (33), također prognanika iz Petlovca pored Belog Manastira, koji je tad bio hrvatski vojnik.
- Ostavila ga je i otišla jer je postao agresivan i ljubomoran. Tog dana Valerija me je nazvala. Bila je u Uredu u Osijeku. Bila je tužna. Pitala me je: ‘Mama, jel’ me voliš?’. To me je pitanje iznenadilo. ‘Naravno da te volim, dijete moje’, rekla sam joj i pitala je što se zbiva, ali mi nije ništa odgovorila. Pola sata kasnije bila je mrtva. Branko je došao u njezin ured, imao je bombu koju je aktivirao, bacio joj u krilo dok je sjedila na stolici, sjeo je na nju i zagrlio je. Oboje su poginuli - kroz suze priča Marija. Pismeno je od nadležnih institucija tražila odštetu jer joj je kći ubijena na radnome mjestu.
- Jedini odgovor koji sam dobila od nadležnih je da Valerija nije bila pripadnik Civilne zaštite, dragovoljac, vojnik... Kažu da se njezina smrt ne dovodi u vezu s ratnim događanjima. Nisam dobila ni papir da je ubijena na radnome mjestu. Angažirala sam i odvjetnika, ali nije znao koga da tužim - objašnjava nam Marija i dodaje da živi od 1900 kuna mirovine.