Početkom srpnja na snagu je stupio Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, popularno zvan i Zakon o zviždačima, donesen kako bi ojačao svijest i poticao na prijavljivanje nepravilnosti povezanih s obavljanjem poslova kod poslodavca. 

Prije donošenja ovog Zakona, zaštita prijavitelja nepravilnosti bila je djelomično regulirana u nekim drugim zakonima, no ovim se Zakonom po prvi put sistematizira i detaljno uređuje problematika vezana isključivo za prijavitelje nepravilnosti te ih se štiti od sankcija poslodavaca koje bi bile povezane s prijavom, ističu u Ministarstvu pravosuđa.

Prijavitelj nepravilnosti, prema slovu zakona, je osoba koja prijavi saznanja o određenim kršenjima zakona, uredbi, pravilnika, etičkih kodeksa, unutarnjih akata trgovačkih društava, a koje su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca.

Obavljanje poslova, osim radnog odnosa, obuhvaća i volontiranje, obavljanje poslova preko ugovora o djelu, studentske poslove i dr. Ujedno prijavitelj nepravilnosti može biti i osoba koja je sudjelovala u postupcima zapošljavanja u svojstvu kandidata, ističu u Ministarstvu.

Pojašnjavaju i da se zakon primjenjuje na sva tijela javne vlasti na središnjoj i lokalnoj razini, na pravne osobe s javnim ovlastima, trgovačka društva u većinskom vlasništvu države ili lokalne jedinice te na sve poslodavce privatnog sektora.

Nepravilnost označava bilo kakav oblik djelovanja čija je posljedica ugrožavanje javnog interesa.
Isto podrazumijeva kršenje zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima, javnim sredstvima i sredstvima EU, a nepravilnosti su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca. Kao primjeri nepravilnosti, mogu se izdvojiti neobjavljivanje propisanih dokumenata, manipulacije financijskim izvještajima ili nesavjesno upravljanje javnim dobrima, a zbog kojeg može doći do ugrožavanja ljudskog zdravlja, kažu u Ministarstvu.

Nepravilnosti se mogu prijaviti osobi imenovanoj od strane poslodavca za zaprimanje prijava, pučkom pravobranitelju ili putem javnosti, odnosno medija, no to bi trebalo predstavljati izuzetak kada unutarnje ili vanjsko prijavljivanje nije moguće jer postoji neposredna opasnost za život, zdravlje, sigurnost ili od nastanka štete velikih razmjera ili uništenja dokaza.

Prijavitelj nepravilnosti, prema zakonu, ima pravo na zaštitu, naknadu štete, ali i zaštitu identiteta i povjerljivosti.