Imao je grupu Borg i potpredsjednicu Vlade koju je prisilio da podnese ostavku. Imao je desetak ministara koje je morao izbaciti iz Vlade, uglavnom zbog afera i skandala. Imao je stranku koju je čistio najvećim dijelom od svojih protivnika. Imao je zastupnike koje je izbacivao iz Hrvatskog sabora. Imao je lokalne šerife kojih se često nevoljko rješavao.

A sada se postavlja pitanje kada će doći red na Andreja Plenkovića.

Teško je sjetiti se nekog predsjednika HDZ-a, i to u doista spektakularnoj konkurenciji, koji je imao više posla sa svojim kompromitiranim i korumpiranim ministrima, zastupnicima, dužnosnicima na svim razinama, nego s vođenjem Vlade i države.

I nakon afere s Ivom Žinićem, čije je stanove i kuće katastrofalni potres izbacio na površinu, postalo je jasno da je Hrvatska mala država koliko HDZ može naslagati afera, skandala, prljavština i muljaža.

Ako itko demontira ovu državu, onda to čini upravo HDZ.

I to Plenkovićev HDZ.

Plenkovićevi ljudi

Jer, Plenković je postavljao u Vladu ministre koje je kasnije izbacivao. Plenković je na liste za Sabor postavljao ljude kojih se kasnije rješavao, sramio ili se zbog njih ispričavao. Plenković je na lokalnim izborima podržavao šerife poput Ivana Penave, Alojza Tomaševića, Ivice Kirina, Darka Puljašića, Ive Žinića, Stjepana Kostanjevića u Glini...

I on je postavio za blisku suradnicu Martinu Dalić koja ga je uvela u aferu Borg. Sada o njoj razmišlja kao o akviziciji za čelo Podravke.

Nije moguće da se sve događa oko Plenkovića, mimo Plenkovića i bez ikakva njegova znanja.

Recimo, morao je znati za optužnicu protiv Darka Puljašića kad ga je stavljao na listu za Sabor. Morao je znati za zastupničko pitanje od prije godinu dana o stanovima Ive Žinića, koju je zastupnik HSS-a postavio ministarstvima branitelja i državne imovine. Morao je znati za mejlove Mare Tomašević. 

Znam sve

Plenković se na početku svog prvog mandata hvalio da zna sve o ministrima u svojoj Vladi. Pa se pravio da ništa ne zna o njihovim aferama, nakon što ih je javno štitio i branio. Pravi se da drži stvari pod kontrolom, a sada tvrdi da ništa ne zna o Žiniću, Puljašiću i tko zna kome još. Kao što je govorio da nije znao ništa o Bruni Esih i Hrvoju Zekanoviću koje je uveo u Sabor.

Što je onda gore: da premijer sve zna, a ne poduzima ništa ili da ne zna apsolutno ništa, a već je pet godina na čelu stranke i Vlade?

Prošlo je vrijeme kad je Plenković bio strani element na čelu HDZ-a, kad je došao čistiti nered svojih prethodnika i "mijenjati HDZ". Ovo je sad njegov HDZ. Ovo su ljudi koje je on postavljao i podržavao.

I vrijeme je za komparacije. 

Riješio se Karamarka

Ivo Sanader pobijedio je Ivića Pašalića na unutarstranačkim izborima, zaradivši time ovacije i simpatije manjina, liberala i ljevičara koji su ga slavili zbog trijumfa nad radikalima i nacionalistima, neki su pred njim čak i klečali, sve dok nije puknuo čir i korupcijski i kriminalni gnoj eksplodirao u javnosti.

Andrej Plenković maknuo je Tomislava Karamarka, osvojivši simpatije manjina, liberala i ljevičara koji su ga slavili zbog obračuna s radikalima i tvrdili da ga "suhim zlatom treba platiti", sve dok u ovih pet godina nisu postupno pucali korupcijski čirevi na svim razinama.

Na to se uvijek svodila dilema u vezi HDZ-a: ili imamo nacionalistički, ekstremistički, filofašistički HDZ koji huška i širi govor mržnje, ili ćemo dobiti umiveni, pristojni, liberalni HDZ koji produbljuje korupciju i zagađuje aferama.

Treću opciju još nismo vidjeli. Osim, jasno, za Franje Tuđmana, kad su oba HDZ-a dijelila Hrvatsku i vodila frakcijske bitke za svaki komad vlasti i komadić zlata.

Ima nedodirljivih

Tomislavu Karamarku, sjetimo se, presudio je ministar branitelja Mijo Crnoja sa svojom fiktivnom barakom koju je prijavio kao zalog za povlašteni kredit.

Što bi onda tek Ivo Žinić, župan s državnim kućama i državnim stanovima, trebao  učiniti Andreju Plenkoviću?

Dokad će Plenković, i dalje najomiljeniji političar u Hrvatskoj i uzdanica manjina i liberala, uživati status političara imunog na sve afere iz svoje stranke i Vlade?

I kad Plenković kaže da "nema nedodirljivih", a to ponavlja svaki puta kad mu neka skrivena aferaška mina eksplodira u lice, on zapravo želi reći kako je samo on nedodirljiv.

Nikada se nije pojavio političar koji je imao tako malo veze s onime što se oko njega događa. Kome je on više uopće potreban?