Odličnom učeniku srednje škole Antoniju Plazaniću (19) iz Osijeka, invalidu u kolicima, odlasci u školu pravo su mučenje, kako njemu, tako i njegovom tati Nikoli (42), također invalidu, ali Domovinskog rata. Otac mora sina i kolica dva puta na dan nositi na prvi kat zgrade bez lifta u osječkom naselju Jug 2. A Antonio, koji boluje od celebralne paralize, teži je od tate, koji ne bi mogao ni hodati da u nozi nema ugrađenu metalnu šipku.
- Neki dan mi je noga popustila. Kolica su se prevrnula, Antonio je pao i udario glavom - priča Nikola, koji godinama traži novi smještaj. Ovaj stan dobili su prije sedam godina od Grada. Tada ga nisu mogli otkupiti jer supruga nije radila, a danas više nemaju na to pravo. Susjeda iz prizemlja bi zamijenila stan, ali to ne mogu napraviti jer ovaj nije njihov. Gradu su već dosadili svojim upitima.
- Pisao sam i ministrici Kosor za pomoć, ali nisam dobio odgovor - kaže Nikola, koji bi pristao i na zemljište na kojem bi sam sagradio kuću primjerenu potrebama sina.