Britanski Guardian je na temelju razgovora s rodbinom Ratka Mladića, sudskih dokumenata i izvještaja srpskih te međunarodnih istražitelja sklopio mozaik o 16-godišnjem periodu njegovog skrivanja. Vlastima je Mladić uspio pobjeći zahvaljujući tome što je vjerovao samo malom broju ljudi, živio je u bijedi i izolaciji, a ljudima koji su znali tko je on je prijetio.

Ljudi koji su pomagali Mladiću tijekom godina u njemu su vidjeli heroja, a da bi osigurao njihovu odanost, svima je poslao fotografije njihove djece. Time im je poručio kako im djeca mogu biti i na meti oružja, jednako kao što su na meti objektiva. 

Oficir Milan Gunj je 1997. godine dobio neobičan poziv da što prije dođe u vojno odmaralište na Rajcu. Ondje je zatekao desetak muškaraca, a među njima je bio i Ratko Mladić.

- Uhvatila me panika kada sam ga vidio. Bio sam prestrašen i osjećao sam se neugodno pošto sam znao da je Haaški sud Mladića optužio za niz zločina - rekao je na sudu Gunj. 

Selio se nakon uhićenja Slobodana Miloševića

General Đorđe Ćurčin je ispričao kako je izgledao običan dan s Ratkom Mladićem dok je bio bjegunac.

- Razgovarali smo, šetali šumom te smo igrali šah. Kartali smo, igrali stolni tenis. Nakon toga bi ručali te bi ponovno odlazili u šetnju - rekao je general. Dodao je kako je Mladić imao i osobnog kuhara te nekoliko tjelohranitelja. Neko vrijeme je Mladić bio u svojoj obiteljskoj kući u Beogradu, a odlazio je na utakmice i u restorane. Otkriveno je i da je Mladić bio u svom stanu u noći kada su uhitili Slobodana Miloševića. 

Nakon Miloševićevog uhićenja tjelohranitelji su rekli Mladiću da mora otići, što je on u početku odbio. Tijekom bijega imao je sve manje pomagača, a svi koji su ostali s njim bili su njegovi kolege iz rata u BiH. Jovo Đogo je organizirao iznajmljivanje stanova u kojima je godinama živio Ratko Mladić.

Živio pokraj zgrade Radovana Karadžića

Stanovi u kojima je Mladić živio morali su biti u zgradama bez nadzornih kamera, a živio je jedno vrijeme samo nekoliko zgrada dalje od stana gdje se skrivao Radovan Karadžić. Ipak, moguće je kako se bjegunci u to vrijeme nisu ni sreli. 

Mladićevi pomagači kazali su kako je brinuo o svom izgledu te se svakoga dana brijao. Pazio je na higijenu zubiju, jer je znao kako bi bilo kakav odlazak liječniku ugrozio njegovu sigurnost. Nakon Đinđićevog ubojstva ostao je bez još ljudi koji su brinuli o njemu. 

Uvijek je samo jedan čovjek znao točno gdje se Mladić nalazi, a kako bi bio siguran da ga neće otkriti otpustio je i svoje tjelohranitelje. Sigurno se zna jedino da je Ratko Mladić svoj bijeg završio u Lazarevu, a bio je lošeg zdravlja, vjerojatno zbog posljedica moždanog udara.