Kada vam je jedna pljeskavica na stolu, u kući je gozba. Ako deset dana jedete samo krumpir i maneštru, svi se masterchefovi mogu skriti. Toliko se ideja rađa kad imate samo jedno za jesti, mašta proradi i recepti naviru sami od sebe. Ali ne želim više mučan osjećaj u želucu kad me kćerkica od četiri godine pita za Kinder jaje, a ja nemam sedam kuna. Dosta mi je. Radije idem u Kanadu radit za mizeriju, nego ovdje biti gladan - ispovijed je to Branimira Rubila (32) iz Rijeke.
On je jedan od 300-tinjak ljudi koji su iz svih krajeva Hrvatske pohitali u Zagreb kako bi provjerili kakve to poslove nudi Kanada putem agencije za posredovanje pri zapošljavanju Actyl. Otišao bi zauvijek, ne bi se osvrtao, jer ne vidi da će do polaska svoje kćeri Dore u školu biti išta bolje a od napojnica koje dobije kao konobar, jedva živi. I nije on jedini koji prebire uvijek istu hranu po tanjuru. Na razgovoru u Actylu bila je i studentica koja je mjesec dana bila samo na kruhu. Specijalitet joj je bila kriška s malo vegete zapečena u pećnici. S obzirom na to kakve poslove Acytl nudi, mogla bi čistiti, prati suđe, konobariti, prati prozore, biti blagajnica... Sat vremena plaća se od 50 do 200 kn po satu. Ima donekle istine da su to poslovi koje nitko u Kanadi neće raditi pa uvoze strance. Pravilo je da se svaki posao ponudi domaćima i tek kad se ne nađe nijedan Kanađanin, može se ponuditi drugima. Tako smo došli i mi na red.