Fani Horvat je 2008. godine teren na Marjanu platila 1,2 milijuna eura i to dogovorivši se s ni više ni manje već s 12 vlasnika. Institucije koje su trebale voditi računa da se zakon o zaštiti prirode primijeni i u ovom slučaju, nisu dobro odradile svoj posao. Iako zakon o zaštiti prirode regulira da se teren morao najprije ponuditi Gradu, županiji i državi, to nije učinjeno. 

Građani Splita uporno prosvjeduju jer smatraju da se treba zabraniti svaka gradnja na Marjanu, a pogotovo ona za koju će se posjeći stabla kako bi se napravilo mjesta ležaljkama. Krivce trenutne situacije vide u splitskim urbanistima i arhitektima koji umjesto da dovode u red, omogućavaju gradnju u zaštićenom području Park šume Marjan. 

Idejno rješenje kupališta i ugostiteljskog objekta, rad splitskih arhitekata Nenada Mikulandre i Ivane Bakotić, osvojio je žiri koji ga je jednoglasno i izabrao. Uz ugostiteljski objekt i kupalište, planirana je i izgradnja igrališta kao i parkirališta.