Truju nas svakog dana. Odrastao sam uz Savu, živim preko puta rafinerije cijeli život, ali prije rata nije ovako smrdilo. Pitaj Boga što tamo prerađuju. Čini mi se da je najmanje sirove nafte. Nema nam spasa, valja bježati, pokupiti djecu dok su još zdrava. Susjedi su počeli prodavati kuće, ali nitko neće kupiti, rekao je Anto Glavić (53) iz naselja u Ulici Stjepana Radića koje je prvo na udaru smrada iz bosanskobrodske rafinerije nafte.

Osim smrada, stanovnici Slavonskog Broda trpe i otrovne tvari poput sumporodioksida, benzena i tko zna što još. U zraku zna biti sumporova vodika pet puta više od 7 mikrograma po kubičnome metru, što je dopuštena koncentracija. U Bosanskom Brodu svi šute. Smrdi i njima, uvjereni su Brođani, ali ne smiju reći. Šutnja, naravno, otvara prostor glasinama pa kruže priče kako u rafineriji ne prerađuju samo rusku naftu nego proizvode i oružje, vjerojatno kemijsko.

U srijedu su zato osnovali Građansku inicijativu za čist zrak Slavonskog Broda pod motom: “U boj, u boj za Grad Brod svoj”. Osamdesetak osnivača, uglavnom predstavnika nekolicine ekoloških udruga, traži hitno postavljanje pokretne mjerne stanice koja će podatke odmah objavljivati na internetu.

Postojeća stanica mjeri sumporovodik i sumporodioksid, a žele da se mjere i druge tvari, posebice kancerogene. Pomoć će, kažu, tražiti i od zelenih udruga te EU.

Katastrofu su jedva izbjegli 20. prosinca 2010. U rafineriji je izbio požar koji su vatrogasci brzo ugasili. Nitko iz Sl. Broda za to nije znao sve dok vijest nije objavio Dnevni avaz. No bilo je to 28 dana nakon požara.