Sad se sve zna i odmah se bolje osjećam. Onaj grčki Papa Papandreu kojeg grkljani od milja zovu Papak konačno odlazi. Vidiš ti vraga kako se čvrsto držao fotelje. Cijela Europa i grkljani skupa s njom su ga istresali iz nje no dok se sam nije odlučio dignuti nisu mu mogli baš ništa. Nekako me to malo podsjeća na ponašanje naših politikanata, sve daju ali fotelje ni u ludilu. Kad se dobra domaća politikantova guza jednom u fotelju sjedne ništa ju iz nje izbaciti neće. Ni crni niti bijeli fondovi, niti javno mijenje, niti uskok niti poskok. Sa svaku sigurnost na boljim pozicijama se ne samo na fotelju nego i na politikansku guzu inventurni broj čvrsto nalijepi, pa se uredno zna koja fotelja kojoj guzi pripada. No da se vratimo onome grljanskom Papaku. Meni se on u stvari jako sviđa. Gledajte onako markantan i podugačak sve oko sebe s visine može promotriti. A to je jako važno kada se donose strateške odluke. Čovjek je za polovicu dulji od bakice Merkelice i normalno da ju je bilo strah s njime pregovarati i posla imati, pa j grkljanima samo da ga se riješi odmah lovu obećala. Ono što me u svemu tome najviše smeta je nelogičnost i nemogućnost mentalne konzumacije informacijske slike Grčke u mojoj glavi. Od kada znam za sebe oko mene su uvijek dvije stvari ponavljali (Pravilnik o ekonomskoj strategiji Grčke iz 1950. godine) Članak 7. Financiranje i plaćanje 1. dužan si ko Grčka 2. Grčka plača Amerika vraća. I sada kako da sam sebi u glavu utovim da se u članku 7. točka 2. mijenja i glasi 2. Grčka plača a Švabija vraća

Taman kada se EU raspadne mi ulazimo na mala vrata u euuuuu!

A neee baš sam htio da razjebe EU još malo