Irene Kinnair i Alan Brogan 1959., kad su im umrle majke završili su u sirotištu u Sunderlandu. Kad su se po prvi put ugledali, osjetili su prisnost. Otad su dane provodili nerazdvojni, no kako u sirotištima nije bilo dozvoljeno da se dječaci i djevojčice druže, morali su se skrivati. Većinu vremena su se družili u okolici sirotišta. Imali su samo jedno drugo. Tijekom izleta u Whitby, Irene i Alana su nadležni razdvojili jer su primijetili da su prebliski. Zabranili su im druženje. Kad su se vratili u Sunderland, Alana su poslali u drugo sirotište. Nisu se stigli ni oprostiti. Bilo je to 1962. godine i otad se više nisu vidjeli. Irene se udala i razvela, kao i Alan. On je cijeli život proveo u traženju Irene, a ona bi svaki put kad bi išla u Whitby pogledom tražila dječaka kojeg su ukrali iz njezina života. A cijelo su vrijeme živjeli samo nekoliko ulica dalje. No, jednog dana 2004. Irene je krenula u kupnju. - Spazio sam je na cesti. Znam da zvuči čudno, no znao sam da je to ona. Nikad ne bih zaboravio taj osmijeh - ispričao je Alan (54). I ona je znala da je to on kad je vidjela poznate oči i pogled. - Kad sam ga ugledala, skočili smo jedno drugome u zagrljaj. Bila sam u društvu svojih prijatelja. Alan me zagrlio i rekao im 'Ovo je žena koju volim cijeli život' - ispričala je 56-godišnja Britanka, instruktorica fitnessa. Od 2004. se nisu razdvajali. Kako ih život opet ne bi razdvojio, vjenčali su se prije mjesec dana i sada žive sretno u Sunderlandu. Medeni mjesec provest će u Whitbyju.