Trideset godina, šest mjeseci i 24 dana bio sam na dijalizi. U tom vremenu napravio sam više od 460.000 km od kuće u Pazinu do bolnice u Puli, započeo je svoju priču Pazinjanin Đulio Zidarić (64). Još se otežano kreće i trpi bolove, ali ne od bubrega, nego od operacije na crijevima. Na listi za transplantanciju bio je od 1984. Sretan poziv uslijedio je tek 16. kolovoza ove godine.
- Nešto iza ponoći me nazvao dr. Ladavac, šef pulske dijalize. Čim je zvao u to vrijeme, shvatio sam da moram u Rijeku. Već za dva sata bio sam u riječkoj bolnici. To mi je bio najsretniji dan u životu. Znam da je u okviru donorske mreže Eurotransplant došao iz Beča i da je od jednog dječaka. Srećom, moj organizam je bubreg  dobro prihvatio - rekao  je presretan Đulio.
Osjeća se, kaže, bolje, a dani mu prolaze u ležanju. Nada se kako će brzo ići kući, a u posjet mu svakodnevno dolazi supruga Mirjana (56), a nešto rjeđe sin Mauricio (36), te kćerke Margareta (31) i Marina (23). Otkako  je stigao na riječku urologiju, Đulio je postao najomiljeniji pacijent čitavog odjela. Osim liječnika, oduševio je i medicinsko osoblje, koje za njega ne može naći dovoljno lijepih riječi.
- Premda su nam svi pacijenti jednaki, Đulio je ipak nešto posebno. Danas sam se vratila nakon nekoliko dana izbivanja i morala sam ga zagrliti i poljubiti. On je jednostavno predivno i posebno biće - oduševljeno je rekla glavna sestra Lidija.